Veza između crevnog mikrobioma i Parkinsonove bolesti ukazuje na potencijalni terapijski put

Veza između crevnog mikrobioma i Parkinsonove bolesti ukazuje na potencijalni terapijski put

Studija koju je vodio Medicinski fakultet Univerziteta Nagoja u Japanu otkrila je vezu između mikrobioma creva i Parkinsonove bolesti (PD). Istraživači su otkrili smanjenje u crevnim bakterijama gena odgovornih za sintezu esencijalnih vitamina B B2 i B7.

Takođe su identifikovali vezu između nedostatka ovih gena i niskog nivoa agenasa koji pomažu u održavanju integriteta crevne barijere. Ova barijera sprečava toksine da uđu u krvotok, što uzrokuje upalu koja se vidi kod PD. Njihovi nalazi, objavljeni u npj Parkinsonovoj bolesti, sugerišu da se tretman vitaminima B za rešavanje ovih nedostataka može koristiti za lečenje PD.

PD karakteriše niz fizičkih simptoma koji ometaju svakodnevne aktivnosti i pokretljivost, kao što su drhtanje, sporo kretanje, ukočenost i problemi sa ravnotežom. Iako učestalost PD može da varira između različitih populacija, procenjuje se da utiče na otprilike 1-2% pojedinaca starosti 55 godina ili više.

Razni fiziološki procesi su pod velikim uticajem mikroorganizama koji se nalaze u crevima, koji su zajednički poznati kao crevni mikrobiom. U idealnim uslovima, crevni mikrobiom proizvodi SCFA i poliamine, koji održavaju crevnu barijeru koja sprečava da toksini uđu u krvotok. Toksini u krvi se mogu preneti u mozak gde izazivaju upalu i utiču na procese neurotransmisije koji su kritični za održavanje mentalnog zdravlja.

Da bi bolje razumeli vezu između mikrobnih karakteristika creva u PD, Hiroši Nišivaki i Jun Uejama sa Medicinskog fakulteta Univerziteta u Nagoji sproveli su metanalizu uzoraka stolice pacijenata sa PD iz Japana, Sjedinjenih Država, Nemačke, Kine i Tajvan.

Koristili su sekvenciranje sačmaricama, tehniku koja sekvencira sav genetski materijal u uzorku. Ovo je neprocenjiv alat jer nudi istraživačima bolje razumevanje mikrobne zajednice i genetskog sastava uzorka.

Oni su primetili smanjenje bakterijskih gena odgovornih za sintezu riboflavina (vitamina B2) i biotina (vitamina B7) kod pacijenata sa dijagnozom PD. Riboflavin i biotin, dobijeni iz mikrobioma hrane i creva, imaju antiinflamatorna svojstva, koja mogu da se suprotstave neuroinflamaciji koja se javlja kod bolesti poput PD.

Vitamini B igraju ključnu ulogu u metaboličkim procesima koji utiču na proizvodnju i funkcije kratkolančanih masnih kiselina (SCFA) i poliamina, dva agensa koja pomažu u održavanju integriteta crevne barijere, sprečavajući toksine da uđu u krvotok. Ispitivanje fekalnih metabolita otkrilo je smanjenje oba kod pacijenata sa PD.

Nalazi ukazuju na potencijalno objašnjenje za progresiju PD. „Nedostaci poliamina i SCFA mogu dovesti do stanjivanja sloja crevne sluzi, povećavajući crevnu permeabilnost, a oba su primećena kod PD“, objasnio je Nišivaki.

„Ova veća permeabilnost izlaže nerve toksinima, doprinoseći abnormalnoj agregaciji alfa-sinukleina, aktiviranju imunih ćelija u mozgu i dovodeći do dugotrajne upale.

„Terapija suplementacije koja cilja riboflavin i biotin obećava kao potencijalni terapeutski put za ublažavanje simptoma PD i usporavanje progresije bolesti.“

Rezultati studije naglašavaju važnost razumevanja složenog odnosa između crevnog mikrobioma, metaboličkih puteva i neurodegeneracije. U narednim godinama, terapija bi se potencijalno mogla prilagoditi na osnovu jedinstvenog profila mikrobioma svakog pacijenta. Promenom nivoa bakterija u mikrobiomu, lekari mogu potencijalno da odlože pojavu simptoma povezanih sa bolestima kao što je PD.

„Mogli bismo da izvršimo analizu crevnog mikrobioma na pacijentima ili da sprovedemo analizu metabolita fekalija“, rekao je Nišivaki. „Koristeći ove nalaze, mogli bismo da identifikujemo pojedince sa specifičnim nedostacima i dajemo oralne suplemente riboflavina i biotina onima sa smanjenim nivoima, potencijalno stvarajući efikasan tretman.“