Kognitivna bihejvioralna terapija korisna za pacijente sa sindromom hroničnog umora

Kognitivna bihejvioralna terapija korisna za pacijente sa sindromom hroničnog umora

Istraživači iz Amsterdam UMC i King’s College London pokazali su da je kognitivna bihejvioralna terapija (CBT) korisna za one sa mijalgijskim encefalomijelitisom/sindromom hroničnog umora (ME/CFS). Oni su analizirali podatke iz ispitivanja koja su uključivala skoro 1.300 pacijenata i otkrili da je CBT doveo do smanjenja umora i fizičkih ograničenja. Ovi rezultati su objavljeni danas u Psihološkoj medicini.

„Otkrili smo da je CBT doveo do klinički značajnog smanjenja umora i funkcionalnih oštećenja, kao i do povećanja fizičkog funkcionisanja. Ovi rezultati daju jasnu sliku da CBT može biti korisna za značajan broj pacijenata. Otprilike polovina više nije bila ozbiljno umorna nakon tretman“, kaže profesor Hans Knoop, klinički psiholog u Amsterdam UMC i vođa istraživačke grupe.

Često se pretpostavlja da pacijenti koji doživljavaju povećanje simptoma nakon napora, poznatog i kao malaksalost nakon napora (PEM), nemaju koristi od CBT ili, čak, da CBT pogoršava njihove simptome. Istraživači su pokušali da utvrde za koje pacijente je CBT korisna. Otkrili su da pacijenti mogu imati koristi od CBT-a bez obzira na to koje simptome su iskusili ili kako je dijagnostikovan ME/CFS.

Postojale su razlike između pacijenata u meri u kojoj su imali koristi od CBT: Mlađi pacijenti, pacijenti sa manje funkcionalnim oštećenjem i pacijenti koji su još uvek bili relativno aktivni imali su više koristi od CBT.

„Prijavljivanje više funkcionalnih oštećenja i fizička neaktivnost može ukazivati na težu bolest i ovoj podgrupi pacijenata je verovatno potreban dodatni ili intenzivniji tretman“, kaže Tanja Kuut, klinički psiholog u Amsterdam UMC i glavni autor ove studije.

Godine 2021, NICE, Britanski nacionalni institut kliničke izvrsnosti, objavio je nove smernice za ME/CFS. Oni ne samo da su predložili upotrebu nove definicije slučaja za ME/CFS, već su zaključili da CBT može samo da podrži pacijente u upravljanju simptomima, ali se ne može posmatrati kao tretman koji može smanjiti simptome i pomoći oporavku. Ovaj zaključak je delimično zasnovan na nedostatku dokaza o efikasnosti CBT kada su određene (nove) definicije slučaja ME/CFS korišćene za njegovu dijagnozu ili kada su pacijenti prijavili PEM.

Nalazi nove studije pokazuju da CBT takođe može biti efikasan za pacijente sa PEM i one kojima je dijagnostikovana primenom novih definicija slučajeva. U očima Knoopa i Kuuta, ovo je ohrabrujuća vest za pacijente i pruža smernice za pružaoce zdravstvenih usluga koji nisu bili sigurni koje pacijente treba da upućuju na CBT.