Uspeh u gubitku težine zavisi od unosa više proteina i vlakana uz istovremeno ograničavanje kalorija, kaže studija

Uspeh u gubitku težine zavisi od unosa više proteina i vlakana uz istovremeno ograničavanje kalorija, kaže studija

Učesnici programa edukacije o ishrani koji su sami usmeravali i koji su imali najveći uspeh u gubitku težine tokom perioda od 25 meseci konzumirali su veće količine proteina i vlakana, pokazalo je istraživanje. Personalizacija i fleksibilnost takođe su bili ključni u kreiranju planova kojih se ljudi na dijeti mogu pridržavati tokom vremena.

Nakon godinu dana, uspešni ljudi koji su držali dijetu (41% učesnika) izgubili su 12,9% svoje telesne težine, u poređenju sa ostatkom uzorka studije, koji je izgubio nešto više od 2% svoje početne težine, prema dokumentu o studija objavljena u časopisu Nauka i praksa o gojaznosti.

Oni koji su na dijeti bili su učesnici individualizovanog programa poboljšanja ishrane, koji koristi alate za vizuelizaciju podataka i intenzivne sesije edukacije o ishrani kako bi povećao znanje osoba na dijeti o ključnim hranljivim materijama, omogućavajući im da kreiraju personalizovan, siguran i efikasan plan za mršavljenje, rekao je Manabu T. Nakamura , profesor nutricionizma na Univerzitetu Ilinois Urbana-Champaign i vođa istraživanja.

„Fleksibilnost i personalizacija su ključni u kreiranju programa koji optimizuju uspeh onih koji borave na dijeti u gubitku težine i njenom održavanju“, rekao je Nakamura. „Održiva promena u ishrani, koja varira od osobe do osobe, mora da se postigne da bi se održala zdrava težina. Pristup iDip omogućava učesnicima da eksperimentišu sa različitim iteracijama ishrane, a znanja i veštine koje razvijaju dok gube težinu služe kao osnova za održivo održavanje .“

Stubovi iDip-a su povećanje potrošnje proteina i vlakana zajedno sa konzumiranjem 1.500 kalorija ili manje dnevno.

Na osnovu smernica o ishrani koje su izdali Instituti za medicinu, iDip tim je kreirao jedinstvenu, dvodimenzionalnu alatku za vizuelizaciju kvantitativnih podataka koja prikazuje gustinu proteina i vlakana u hrani po kaloriji i obezbeđuje ciljni opseg za svaki obrok. . Počevši od hrane koju su obično jeli, osobe koje su na dijeti su napravile individualizovan plan, povećavajući unos proteina na oko 80 grama i unos vlakana na oko 20 grama dnevno.

Praćenjem navika u ishrani učesnika i njihove težine pomoću vaga sa omogućenim Vi-Fi, tim je otkrio jake inverzne korelacije između procenta vlakana i proteina koji su pojedeni i gubitka težine osoba koje su na dijeti.

„Istraživanje snažno sugeriše da je povećanje unosa proteina i vlakana uz istovremeno smanjenje kalorija potrebno da bi se optimizovala bezbednost i efikasnost dijeta za mršavljenje“, rekla je prva autorka i U. alumna I. Mindi H. Lee, tadašnji diplomirani student i registrovani dijetetičar-nutricionista za program iDip.

Nakamura je rekao da je očuvanje čiste mase veoma važno tokom gubitka težine, posebno kada se koriste lekovi za mršavljenje.

„U poslednje vreme raste popularnost injekcionih lekova za mršavljenje“, rekao je Nakamura. „Međutim, korišćenje ovih lekova kada je unos hrane jako ograničen će izazvati ozbiljne neželjene efekte gubitka mišića i kostiju osim ako se unos proteina ne poveća tokom gubitka težine.

Program su završile ukupno 22 osobe koje su se upisale, uključujući devet muškaraca i 13 žena. Većina onih koji su držali dijetu bila je u dobi od 30 do 64 godine. Učesnici su izjavili da su napravili dva ili više prethodnih pokušaja da izgube težinu. Takođe su imali različite komorbiditete – 54% je imalo visok holesterol, 50% je imalo probleme sa skeletom, a 36% je imalo hipertenziju i/ili apneju u snu. Pored toga, oni koji su na dijeti prijavili su dijagnozu dijabetesa, nealkoholne bolesti masne jetre, raka i depresije, prema studiji.

Sedam osoba na dijeti koji su izjavili da im je dijagnostikovana depresija izgubilo je znatno manje težine – oko 2,4% svoje početne težine u poređenju sa onima bez depresije, koji su izgubili 8,39% svoje početne težine. Tim je otkrio da se gubitak težine nije značajno razlikovao među učesnicima sa drugim komorbiditetom, ili između mlađih i starijih učesnika ili između muškaraca i žena.

Analiza sastava tela pokazala je da su osobe koje su na dijeti zadržale svoju nemasnu telesnu masu, gubeći u proseku 7,1 kilogram masne mase i minimalnu mišićnu masu u intervalu od šest meseci. Među onima koji su izgubili više od 5% svoje početne težine, 78% težine koju su izgubili bila je masnoća, prema studiji.

Sve u svemu, učesnici su smanjili svoju masnu masu sa prosečnih 42,6 kilograma na početku programa na 35,7 kilograma na 15 meseci. Isto tako, oni koji su na dijeti smanjili su svoj struk za oko 7 centimetara u šest meseci i za ukupno 9 centimetara u 15 meseci, otkrio je tim.

U praćenju unosa proteina i vlakana kod ljudi koji su na dijeti, tim je otkrio snažnu korelaciju između potrošnje proteina i vlakana i gubitka težine sa tri meseca i 12 meseci.

„Snažna korelacija sugeriše da su učesnici koji su bili u stanju da razviju održive promene u ishrani u prva tri meseca nastavili da gube na težini u narednim mesecima, dok su oni koji su imali poteškoća u primeni održivih obrazaca ishrane na početku retko uspevali da promene svoju ishranu u kasnijim mesecima, “, rekao je Nakamura.

Tim je pretpostavio da je ova korelacija takođe mogla biti povezana sa ranim uspehom u gubitku težine nekih ljudi koji su na dijeti, što je možda pojačalo njihovu motivaciju i pridržavanje njihovog programa.