Jednostavna analiza krvi može identifikovati ključne biomarkere Alchajmerove bolesti

Jednostavna analiza krvi može identifikovati ključne biomarkere Alchajmerove bolesti

Ubodom prsta ili vađenjem venske krvi mogu se identifikovati ključni biomarkeri vezani za Alchajmerovu bolest, prema studiji predstavljenoj na godišnjoj Međunarodnoj konferenciji Alchajmerove asocijacije, održanoj od 16. do 20. jula u Amsterdamu.

Dr Hana Huber sa Univerziteta u Geteborgu u Švedskoj i kolege su sakupile kapilarnu suvu krvnu mrlju (DBS[kapilarna]) i vensku suvu krvnu mrlju (DBS[venous]), kao i etilendiamin tetrasirćetnu kiselinu (EDTA) plazmu i neuropsihološke mere od 43 učesnika memorije. Svetlost neurofilamenta (NfL), glijalni fibrilarni kiseli protein (GFAP) i fosforilovani tau (p-tau) mereni su pojedinačnim molekularnim nizom.

Istraživači su otkrili da su nivoi DBS (kapilarnog) GFAP i NfL povezani sa svojim kolegama u EDTA plazmi. Značajne asocijacije su takođe primećene za DBS (venski) GFAP, NfL i p-tau181 sa nivoima EDTA u plazmi. DBS (kapilarni) i DBS (venski) su bili povezani sa amiloidnim statusom; DBS(venous) NfL i p-tau181 su bili povezani sa Mini-Mental State Ekamination (MMSE), Clinical Dementia Rating (CDR) i amiloidom.

U drugoj studiji, Huber i kolege su dobili DBS (kapilarnu), DBS (vensku) i EDTA plazmu i neuropsihološke mere za 77 učesnika klinike za pamćenje. Istraživači su primetili značajne veze za DBS (kapilarni) GFAP i NfL sa njihovim kolegama u EDTA plazmi. DBS (kapilarni) p-tau217, ali ne i DBS (kapilarni) p-tau181, bili su povezani sa istim merama u EDTA plazmi.

DBS (venski) GFAP, NfL, p-tau217 i p-tau181 su takođe bili povezani sa svojim kolegama u EDTA plazmi. Utvrđeno je da su DBS (kapilarni) GFAP i DBS (venski) GFAP, NfL i p-tau181 povezani sa MMSE, CDR i amiloidnim statusom.

„Metoda koja omogućava uzimanje krvi kod kuće i koja je dovoljno jednostavna da se izvodi samostalno ili od strane negovatelja povećala bi dostupnost ovih testova“, rekao je Huber u saopštenju. „To bi rezultiralo poboljšanom ranom dijagnozom i boljim praćenjem pacijenata koji se smatraju ‘u riziku’ ili onih koji primaju odobrene terapije.“