Transformacija imunih ćelija može uticati na uspeh transplantacije matičnih ćelija kod pacijenata sa rakom

Transformacija imunih ćelija može uticati na uspeh transplantacije matičnih ćelija kod pacijenata sa rakom

Istraživači u UNC Lineberger Comprehensive Cancer Center i kolege su utvrdili da specifičan tip imunih ćelija — urođene limfoidne ćelije tipa II (ILC2s) — može promeniti svoje karakteristike i funkcije nakon što pacijent sa rakom dobije matične ćelije od donatora, čime se sprečava efikasan, zdrava obnova imunog sistema. Ovo novo razumevanje transformacione fleksibilnosti ćelija ILC2 moglo bi dovesti do boljih strategija za poboljšanje oporavka imunog sistema nakon transplantacije.

Nalaz se pojavio 17. jula 2024. u časopisu Nature Communications.

U SAD je bilo više od 8.000 alogenih transplantacija matičnih ćelija koje se obavljaju godišnje tokom protekle decenije. Ova procedura, u kojoj se zdrave ćelije donora ubrizgavaju u pacijenta, često se koristi za lečenje karcinoma kao što su akutne limfoblastne i akutne mijeloične leukemije, pre-rak nazvan mijelodisplastični sindrom i neki limfomi.

„Alogene transplantacije mogu biti veoma efikasne i potencijalno spasonosne, ali se sve imune ćelije koje se daju primaocu ne reprodukuju iz ćelija donora“, rekao je Džonatan Serodi, MD, dopisni autor i Elizabet Tomas, profesor medicine, mikrobiologije i imunologije, šef hematologije. na Medicinskom fakultetu UNC i direktor UNC programa ćelijske terapije.

„Urođene limfoidne ćelije tipa 2 se često loše generišu kada se transplantiraju kod primaoca, a ILC2 za koje se čini da odstupaju od svog urođenog programiranja su ćelije koje izazivaju više problema nakon transplantacije, zbog čega smo ih izabrali kao naš fokus.

Uspeh alogene transplantacije matičnih ćelija zavisi od niza faktora. Najvažniji su status remisije pacijenta, njihova starost i koliko se blisko podudaraju humani antigeni leukocita (HLA) pacijenta i donatora. HLA su proteini koji se nalaze na većini ćelija. Što je bliža HLA podudarnost, veća je verovatnoća da će procedura biti uspešna i manja je verovatnoća da će pacijent doživeti komplikaciju nakon transplantacije koja se zove bolest transplantata protiv domaćina gde imune ćelije donatora napadaju tkiva primaoca.

Serodi je dodao da bi poznavanje uticaja ILC2 na uspeh transplantacije i kako potencijalno uticati na taj uticaj takođe moglo da napravi važnu razliku u načinu lečenja pacijenta.

Većina eksperimenata koje su istraživači izveli bila je na miševima, ali su potvrđeni i drugim testovima na uzorcima od 12 pacijenata sa rakom na Institutu za rak Duke, Durham, Severna Karolina. U studijama na miševima, više od 80% ćelija ILC2 doniranih miševima kao deo transplantacije transformisano je u ILC1 tip nakon 20 dana. Ova neočekivana transformacija može potencijalno pogoršati bolest transplantata protiv domaćina.

Studije na miševima pomogle su istraživačima da identifikuju, na nivou jedne ćelije, genetski sastav svake ćelije, kao i kako su proteini i DNK međusobno delovali u jezgru ćelije. Ovi faktori mogu uticati na to kako se geni eksprimiraju, što zauzvrat može uticati na rezultate transplantacije.

„Naš pristup je otkrio identitet ćelija u složenoj mešavini transplantacije, a ovo znanje bi nam moglo pomoći da razvijemo nove terapijske strategije“, rekao je dr Ijan Dejvis iz UNC Linebergera, autor studije, šef pedijatrijske hematologije-onkologije i Stjuart. H. Gold Profesor raka u detinjstvu na Medicinskom fakultetu UNC.

„Zamišljamo buduće terapije koje bi, nakon transplantacije, mogle da usmere imunološki sistem koji se oporavlja ka grupama imunih ćelija povezanih sa povoljnim ishodom.

Naučnici kreću u kliničku studiju kako bi testirali da li infuzija ćelija ILC2 može da leči bolest donjeg gastrointestinalnog transplantata protiv domaćina. Ako otkriju da je ovo bezbedan pristup, mogu genetski da izmene ILC2 ćelije kako bi bile efikasnije u narednoj studiji.

Serodi je primetio da se nivo saradnje između istraživanja bolesti transplantata protiv domaćina u njegovoj laboratoriji i rada obavljenog u Dejvisovoj laboratoriji na modulatorima transkripcije gena kod raka veoma razlikuje od načina na koji se istraživanja sprovode u mnogim drugim institucijama. „Ova vrsta saradnje je omogućila da ovaj važan istraživački nalaz efikasno dostigne svoje rezultate“, rekao je Serodi.