Tinejdžeri u Velikoj Britaniji dobijaju dve trećine svojih kalorija iz ultra obrađene hrane

Tinejdžeri u Velikoj Britaniji dobijaju dve trećine svojih kalorija iz ultra obrađene hrane

Ljudi su se bavili preradom hrane hiljadama godina. Dok određene metode prerade mogu poboljšati sigurnost hrane i produžiti njen rok trajanja, višak konzumiranja ultra-prerađene hrane (UPF) povezan je sa raznim zdravstvenim problemima poput gojaznosti, visokog krvnog pritiska, srčanih oboljenja i dijabetesa tipa 2.

Odrasli u razvijenim zemljama, poput Velike Britanije i Sjedinjenih Američkih Država, dobijaju više od polovine svojih dnevnih kalorija iz UPF-a, dok se smatra da adolescenti konzumiraju još veće količine. UPF obuhvata različite proizvode poput zaslađenih jogurta, margarina, žitarica, piletine u obliku nuggetsa i energetskih napitaka.

Nova studija prvi put je analizirala unos ultra-prerađene hrane među britanskim adolescentima i identifikovala karakteristike koje su povezane sa njihovom konzumacijom.

Otkriveno je da dve trećine kalorija koje adolescenti unose dolazi iz UPF-a, što predstavlja najviši procenat u poređenju sa drugim starosnim grupama. Takođe je primećeno da grupe koje se nalaze u nepovoljnom položaju konzumiraju veće količine ove vrste hrane.

Analizirajući podatke iz dnevnika ishrane koje je prikupila Nacionalna anketa o ishrani Velike Britanije između 2008. i 2019. godine, istraživači su došli do zaključka da je prosečna dnevna konzumacija UPF-a među adolescentima 861 grama, što čini 66% njihovog ukupnog energetskog unosa. Takođe su identifikovali veze između konzumacije UPF-a i individualnih karakteristika kao što su starost, pol, zanimanje roditelja, telesna težina, etnička pripadnost, region i nivo fizičke aktivnosti.

Osim toga, istraživanje je pokazalo da su adolescenti u nepovoljnom položaju, bela nacionalnost, oni koji ne žive na jugu Engleske i muški adolescenti konzumirali veće količine UPF-a u poređenju sa drugim grupama. Takođe je primećeno da su stariji tinejdžeri i adolescenti sa gojaznošću imali veći unos UPF-a.

Rezultati su pokazali varijacije u konzumaciji UPF-a tokom istraživanog perioda od 11 godina. Na primer, 2008-09. godine adolescenti su unosili oko 68% kalorija i 996 grama UPF, dok je u poslednjoj godini istraživanja, 2018-19, taj unos bio manji (65% kalorija i 776 grama dnevno).

Važno je napomenuti da je potrebno pažljivo tumačiti ove brojke, s obzirom da se oslanjaju na manje grupe učesnika svake godine. Takođe, bez podataka nakon 2019. godine, nije moguće sagledati kako se konzumacija UPF-a promenila usled pandemije.

Rešavanje visoke konzumacije UPF-a među adolescentima ključno je, s obzirom da navike u ishrani formirane u ovom periodu mogu ostati prisutne i u odraslom dobu. Umesto univerzalnog preporučivanja smanjenja konzumacije UPF-a, važno je uključivanje adolescenata u proces razgovora kako bi se razvile strategije podrške za zamenu UPF-a manje obrađenim alternativama, poboljšala kvaliteta hrane u školama i povećala dostupnost manje obrađenih namirnica.