Terapija zasnovana na internetu može pomoći u tretmanu depresije kod ljudi sa multiplom sklerozom

Terapija zasnovana na internetu može pomoći u tretmanu depresije kod ljudi sa multiplom sklerozom

Veliki depresivni poremećaj pogađa do 50% svih osoba sa multiplom sklerozom (MS) u nekom trenutku tokom njihovog života i može dovesti do nižeg kvaliteta života, veće progresije bolesti i većeg mortaliteta. Pacijenti uključeni u ispitivanje faze 3 programa kognitivne bihejvioralne terapije koji je isporučen na internetu modifikovan posebno za MS, pokazali su veliki pad simptoma depresije u poređenju sa kontrolnom grupom. Program na mreži može ponuditi efikasan i lako dostupan način upravljanja depresijom i dovesti do boljeg kvaliteta života osoba sa MS, prema međunarodnom timu istraživača.

Tim je objavio svoje nalaze u časopisu The Lancet Digital Health.

Multipla skleroza je neurološka bolest uzrokovana napadom imunološkog sistema na mozak, nerve i kičmenu moždinu. Bolest koja dovodi do invaliditeta pogađa više od 2,8 miliona ljudi širom sveta, sa češćom pojavom u područjima udaljenim od ekvatora i prvi početak bolesti obično se javlja kod pacijenata između 20 i 40 godina.

„Depresija je povezana sa kognitivnim oštećenjima kod osoba sa MS“, rekao je Peter Arnett, profesor psihologije u Penn State-u i glavni istraživač studije. „Pacijenti mogu imati problema sa kodiranjem novih sećanja ili problema sa koncentracijom i obradom informacija. Ova oštećenja mogu negativno uticati na odnose sa partnerima, prijateljima i saradnicima i povećati verovatnoću da će pojedinac napustiti posao ili prerano prekinuti radno vreme.“

Pacijenti sa depresijom takođe imaju manje šanse da uzimaju svoje lekove za MS, što može doprineti pogoršanju progresije bolesti tokom vremena, dodao je Arnett. Prethodne studije su pokazale da terapije razgovora, kao što je kognitivna bihejvioralna terapija, mogu pomoći u lečenju depresije kod ljudi sa MS.

Trenutna literatura o ovoj temi sugeriše da su se kod MS kognitivno-bihejvioralni tretmani generalno pokazali efikasnijim od tretmana antidepresivima i da bi mogli biti poželjniji s obzirom na to da su neinvazivni i ne zahtevaju od pacijenta da uzima dodatne lekove. Međutim, s obzirom na veliku potražnju za terapijom, pacijenti će možda morati da čekaju mesecima pre nego što mogu da vide terapeuta i mogu imati problema da pronađu stručnjaka koji je specijalizovan za rad sa ljudima sa neurološkim poremećajima, rekao je Arnett.

„U samoj srži kognitivne bihejvioralne terapije, ili CBT, je ideja da misli izazivaju osećanja, tako da je razlog zašto neko može biti depresivan to što ima nerealno negativne misli o sebi, svetu oko sebe i budućnosti“, rekao je Arnet. koji je takođe podružnica Instituta za nauke o životu Huck u Penn State-u.

„Važan cilj CBT-a je da pomogne pojedincu da izazove i promeni te misli tako da budu realističnije, prilagodljivije i pozitivnije. Moje kolege i ja smo želeli da vidimo da li bi onlajn, samostalni terapijski program mogao da bude vredna opcija lečenja za pacijenti sa MS.“

Istraživači su modifikovali postojeći program kognitivne bihejvioralne terapije (iCBT) koji se isporučuje na internetu kako bi se pozabavili pitanjima koja utiču na pojedince sa MS. Učesnici uključeni u iCBT program pokazali su značajno smanjenje simptoma depresije, sa srednjim rezultatima koji su pali za približno 8 do 9 poena na inventaru koji meri težinu depresije, u poređenju sa približnim padom od 1 poena za učesnike u kontrolnoj grupi.

Istraživači su upisali 279 učesnika sa dijagnozom MS i klinički značajnom depresijom na pet lokacija širom Sjedinjenih Država i Nemačke. Oni su koristili Bekov inventar depresije-II (BDI-II) da bi napravili osnovnu procenu simptoma depresije učesnika na početku studije i posle 12 nedelja. Inventar meri težinu simptoma depresije, sa ocenama od 0-13 što ukazuje na minimalnu depresiju, 14-19 na blagu depresiju, 20-28 na umerenu depresiju i 29-63 na tešku depresiju.

Nakon uzimanja osnovnih depresivnih merenja, istraživači su nasumično dodelili učesnike u samostalnu iCBT grupu, vođenu iCBT grupu ili kontrolnu grupu na listi čekanja. Samostalne i vođene iCBT grupe imale su pristup iCBT programu, a vođena iCBT grupa je primala nedeljnu e-poruku za prijavu od terapeuta. Kontrolnoj grupi čekanja je ponuđen pristup onlajn programu nakon 6 meseci.

10-nedeljni iCBT program je podeljen na nedeljne module koji su pokrivali različite teme – kao što su aktivacija ponašanja, svesnost i prihvatanje, i ekspresivno pisanje i opraštanje – dizajnirani da angažuju pacijente u aktivnostima koje promovišu pozitivnije razmišljanje i ponašanja. Na primer, umesto da podstakne pacijenta sa MS, koji bi mogao da ima problema sa mobilnošću, da prošeta po komšiluku, program bi mogao da traži od njih da pozovu prijatelja u svoju kuću ili koriste mašinu za veslanje u teretani, rekao je Arnett.

Istraživači su ponovo procenili sve pacijente nakon što su iCBT grupe završile program. Otkrili su da se srednji BDI-II rezultat za samostalnu iCBT grupu smanjio sa približno 24 na 15 poena, ili sa umerenog na nešto iznad minimalnog nivoa depresije. Prosečan rezultat za vođenu iCBT grupu smanjio se sa približno 25 na 17 poena, dok se srednji rezultat kontrolne grupe smanjio sa skoro 21 na 20 poena.

„Ako bih video da pacijent prelazi sa BDI-II rezultata od 24 na 14 tokom perioda od 10 nedelja, ne bi mi bila potrebna nikakva statistika da bih znao da je to ogroman pad“, rekao je Arnet. „Zapanjujuće je videti ovo smanjenje u celoj grupi.

Nalazi pokazuju da prilagođavanje CBT programa posebno za MS i isporuka na mreži može biti efikasan, pristupačan pristup za lečenje depresije u MS, rekao je Arnett. Sposobnost da odmah leči depresiju može pomoći osobama sa MS da odlože napredovanje bolesti, poboljšaju kvalitet života i izbegnu buduće depresivne epizode, dodao je on.

Istraživači trenutno kopaju dublje u podatke kako bi videli da li mogu da identifikuju profile pacijenata koji bi mogli da signaliziraju da bi pojedinac mogao pozitivno reagovati na terapijske tretmane. Informacije bi mogle pomoći lekarima i stručnjacima za mentalno zdravlje da identifikuju bolje, personalizovane pristupe pacijentima.

Pored Arneta, u studiji je učestvovalo 29 istraživača sa univerziteta i medicinskih centara širom Sjedinjenih Država, Nemačke, Engleske i Švajcarske.