Tai či može pomoći u upravljanju simptomima Parkinsonove bolesti

Tai či može pomoći u upravljanju simptomima Parkinsonove bolesti

Pokazalo se da vekovima stara borilačka veština tai chi ima mnoge zdravstvene prednosti — uključujući poboljšanje ravnoteže, smanjenje anksioznosti i sprečavanje kardiovaskularnih bolesti.

Ali ovo nisu jedine prednosti koje ova vežba može imati. Nedavno objavljena studija je po prvi put pokazala da tai či može dugoročno smanjiti ozbiljnost Parkinsonovih simptoma.

Da bi sproveli svoju studiju, istraživači su regrutovali pacijente koji su imali sporadičnu Parkinsonovu bolest. Ovo je vrsta Parkinsonove bolesti koja nije nasleđena od člana porodice. Fokusirali su se na sporadičnu Parkinsonovu bolest kako bi mogli da ispitaju prednosti tai čija isključivo na simptome Parkinsonove bolesti. Istraživači su isključili ljude sa drugim zdravstvenim stanjima (kao što su druge neurodegenerativne bolesti) koje su ih možda sprečile da učestvuju u časovima tai čija.

Učesnici su zatim podeljeni u dve grupe – kontrolnu grupu od 187 ljudi koji nisu vežbali i grupu od 143 osobe koje su završile časove tai čija. Učesnici su imali prosečnu starost od 66 godina. Učesnika je bio podjednak broj muškaraca i žena. Svi učesnici su bili u ranoj fazi Parkinsonove bolesti i dijagnostikovani su u proseku samo četiri godine. To je značilo da se sve promene u simptomima primećene između dve grupe mogu pripisati tai čiju.

Učesnicima u tai chi grupi je dato pet časova tokom trajanja studije koja je počela 2016. i završena 2018. Takođe su dobili instrukcije da treniraju dva puta nedeljno po jedan sat. Svi učesnici su zatim praćeni tokom trogodišnjeg perioda između 2019. i 2021. kako bi se pratili njihovi simptomi.

Učesnici u tai chi grupi imali su bolju motoričku funkciju na kraju studije. Kontrolna grupa je, s druge strane, iskusila brži pad svojih motoričkih funkcija – uključujući njihovu sposobnost hodanja i ravnotežu. Kontrolna grupa je takođe u proseku uzimala više Parkinsonovih lekova za lečenje simptoma tokom studije u poređenju sa tai chi grupom. To ili znači da je bolest bila teža i brže napredovala u kontrolnoj grupi, ili da je tai či imao zaštitni efekat na napredovanje bolesti.

Pozitivni efekti tai chija takođe su bili očigledni u nemotornim simptomima, pri čemu je tai chi grupa prijavila bolji kvalitet života i blagostanja, sna, kao i prednosti pamćenja i razmišljanja.

S obzirom na to da trenutni lekovi koji se koriste za lečenje i lečenje Parkinsonove bolesti ne odlažu napredovanje bolesti ili sprečavaju pogoršanje simptoma, pristupačna, ali efikasna terapija suplementa, kao što je tai či, može biti korisna za pacijente.

Ali koliko god ovi rezultati bili obećavajući, studija je imala nekoliko ograničenja. Prvi je da grupe nisu randomizovane. Zlatni standard u kliničkim ispitivanjima je nasumično raspoređivanje učesnika u grupe kako bi se sprečilo uvođenje pristrasnosti u studiju.

Dakle, pošto grupe nisu bile randomizovane, učesnici su možda bili regrutovani u grupu zbog motivacije za vežbanje ili drugih faktora životnog stila. Drugi razlog zbog kojeg su neki učesnici regrutovani u kontrolnu grupu bio je iz praktičnih razloga—kao što je lokacija učesnika ili sukobi na poslu.

Istraživači preporučuju da veće naknadne studije u budućnosti koriste randomizaciju kako bi sprečile pristrasnost.

Ovo nije prvo ispitivanje koje pokazuje da tai či može imati koristi za ljude sa Parkinsonovom bolešću. Ali prethodna ispitivanja su pokazala koristi samo kratkoročno, tokom perioda od šest meseci. Ova studija je prva te vrste koja pokazuje dugoročne koristi.

Druge vrste vežbi su takođe istražene da bi se videlo da li one imaju koristi za pacijente sa Parkinsonovom bolešću — uključujući intervalne treninge visokog intenziteta i aerobne vežbe kao što su hodanje ili plivanje. Pokazalo se da ovo utiče na motoričke simptome i usporava napredovanje bolesti tokom kratkog vremenskog perioda.

Nije sasvim sigurno zašto je vežbanje – a posebno tai či – toliko korisno za ljude sa Parkinsonovom bolešću. Ali znamo iz drugih istraživanja da nedostatak vežbanja može da podstakne upalu, koja se otkriva u krvi ljudi sa Parkinsonovom bolešću. Hronična upala može dovesti do gubitka neurona (nervnih ćelija koje šalju poruke po celom telu) u mozgu.

Pokazalo se da ljudi koji rade tai či imaju antiinflamatorne markere u krvi. Ovo možda može objasniti zašto je to korisno za ljude sa Parkinsonovom bolešću jer smanjuje upalu.

Iako će biti potrebno više istraživanja – posebno da bi se razumelo da li tai či takođe koristi ljudima sa kasnijim stadijumima Parkinsonove bolesti – nalazi ove najnovije studije pokazuju da bi se tai či mogao koristiti kao dopuna planovima lečenja. On se bavi i fizičkim i mentalnim aspektima stanja, pružajući prednosti kao što su poboljšana ravnoteža, fleksibilnost i blagostanje. Samo se obavezno konsultujte sa svojim lekarom opšte prakse ili neurologom pre nego što pokušate.