Studija otkriva da su lekari i pacijenti zainteresovani za uticaj odluka o zdravstvenoj zaštiti na životnu sredinu

Studija otkriva da su lekari i pacijenti zainteresovani za uticaj odluka o zdravstvenoj zaštiti na životnu sredinu

Zabrinutost o uticaju odluka o zdravstvenoj zaštiti na životnu sredinu retko ulazi u razgovore između pacijenata i lekara. Međutim, dokazi iz nove studije koju su vodili istraživači sa Instituta za rak Dana-Farber pokazuju da postoji širok interes da se to promeni.

U nizu fokus grupa koje su sprovedene u različitim oblastima Sjedinjenih Država, lekari i pacijenti su izrazili otvorenost za razmatranje faktora životne sredine kada su razgovarali o opcijama lečenja. Nalazi, predstavljeni u radu objavljenom u časopisu Prirodne klimatske promene, sugerišu da edukacija lekara o ekološkim troškovima lečenja – i o tome kako se ti troškovi mogu smanjiti uz nastavak pružanja odlične nege – može biti prvi korak ka tom cilju.

„Studije su pokazale da je američka zdravstvena industrija odgovorna za 8,5% nacionalnih emisija gasova staklene bašte i oko 25% emisija u zdravstvu širom sveta“, rekao je Andrev Hantel, MD, član fakulteta u Odeljenju za leukemiju i populacione nauke u Dana. -Farber Institut za rak koji je vodio studiju sa kolegom Dana-Farber Gregorijem Abelom, MD, MPH. „Posledice ovih emisija po zdravlje nizvodno su odgovorne za isti nivo gubitka života kao rak pankreasa ili rak debelog creva svake godine.“

„Ako emisije u zdravstvu doprinose klimatskim promenama koje dovode do ovog nivoa štete, želeli smo da procenimo da li i kako lekari vide svoju odgovornost da se pozabave ovim pitanjem“, nastavlja on. „Takođe smo pitali pacijente koliko bi bili voljni da naprave promene u svojoj nezi koje bi mogle smanjiti emisije i ograničiti štetu drugima.“

Istraživači su sproveli sedam fokus grupa – tri sastavljene od lekara, četiri od pacijenata – u kojima je bilo ukupno 46 ljudi. Pacijenti su, u celini, bili zainteresovani za razgovor o ovim pitanjima i učenje o alternativama lečenja koje su podjednako efikasne, ali manje štetne po životnu sredinu.

„Astma ili HOBP [hronična opstruktivna plućna bolest], na primer, mogu se delimično lečiti korišćenjem inhalatora u prahu ili u obliku aerosola“, kaže Hantel. „Za mnoge pacijente to su podjednako efikasni lekovi, ali inhalatori u prahu imaju značajne koristi za životnu sredinu.

Otprilike dve trećine učesnika fokus grupa identifikovano je kao pripadnici rasnih i etničkih manjinskih grupa, koji često doživljavaju najteže posledice klimatskih promena uprkos tome što su manje odgovorni za te efekte od drugih grupa. Mnogi od njih su bili zainteresovani za donošenje ekološki svesnih zdravstvenih odluka, ali su hteli da osiguraju da će glavni faktori koji doprinose klimatskim promenama takođe biti pozvani na odgovornost, otkrili su istraživači. Neki učesnici su izrazili zabrinutost da bi paternalizam lekara mogao da odvrati razgovore sa pacijentima na osnovu klime.

Mnogi lekari u fokus grupama pogrešno su pretpostavili da pacijenti nisu zainteresovani da razgovaraju o ekološkim posledicama zdravstvenih izbora, otkrili su istraživači. Čak i ako su pacijenti bili zainteresovani, lekari su rekli da ih obrazovanje na medicinskom fakultetu nije pripremilo da se na adekvatan način pozabave tom temom.

U isto vreme, lekari su smatrali da je njihova sposobnost da deluju na klimatski informisan način ograničena kulturom zdravstvene zaštite koja je orijentisana na potrošnju prirodnih resursa.

„Postojao je osećaj sistemske prepreke protiv vrste promena koje mogu biti korisne za pacijente, kao i za životnu sredinu“, primećuje Hantel.

Lekari i pacijenti su se generalno složili da neposredno zdravlje pacijenata treba da bude prioritet u odnosu na brigu o životnoj sredini. Međutim, u situacijama kada postoji zajednička korist, obe grupe su bile otvorene za akcije koje smanjuju uticaj na životnu sredinu.

„Naši nalazi ukazuju na potrebu da se lekari i zdravstveni radnici bolje edukuju o promenama koje mogu da naprave, kao i o onima za koje mogu da se zalažu u okviru svojih institucija, a koje su od koristi pacijentima, ali su manje toksične po životnu sredinu“, komentariše Hantel. „Cilj nije prebacivanje tereta odluka o zdravstvenoj zaštiti zasnovanih na klimi na pacijente, već da se sa njima angažujemo po ovim pitanjima i da se uverimo da su oni normalan deo razgovora sa svojim lekarima.“