Studija otkriva da sladoled i čips mogu izazvati zavisnost kao i droge

Studija otkriva da sladoled i čips mogu izazvati zavisnost kao i droge

Možda ima istine u reklami za čips u kojoj kažu: „Ne možete pojesti samo jedan.“

Studija sa Univerziteta u Mičigenu pokazala je da ljudi mogu pokazati znake zavisnosti od ultra-prerađene hrane, koja uključuje sladoled, čips i druge proizvode sa visokim sadržajem šećera i ugljenih hidrata.

Istraživači su analizirali 281 studiju iz 36 zemalja i otkrili da 14% odraslih i 12% dece pokazuje znake zavisnosti od ultra-prerađene hrane, kako je definisano Jejlskom skalom zavisnosti od hrane.

Te zavisnosti su bile na istom nivou kao i zavisnosti od alkohola i duvana, pokazalo je istraživanje.

„Postoji konvergentna i dosledna podrška validnosti i kliničkoj važnosti zavisnosti od ultra-prerađene hrane“, rekla je Ešli Gerhart, vodeći istraživač i profesor psihologije na Univerzitetu u Mičigenu, u saopštenju za štampu. „Priznajući da određene vrste prerađene hrane imaju svojstva supstanci koje izazivaju zavisnost, možda ćemo moći da pomognemo u poboljšanju globalnog zdravlja.“

Prema koautorki Aleksandri DiFeličeantonio, docentu na Univerzitetu Virginia Tech, „Većina hrane za koju smatramo da je prirodna ili minimalno obrađena, daje energiju u obliku ugljenih hidrata ili masti – ali ne oboje.

DiFeliceantonio je takođe istakao da iako možete da odustanete od pušenja, pića ili kockanja, ne možete prestati da jedete.

Dijetetičarka iz Nju Džersija Erin Palinski-Vejd rekla je za Fok Nevs Digital da je skeptična prema nalazima.

„Iako hrana bogata dodatkom šećera može da stimuliše hemikalije za dobar osećaj u mozgu i da stvori naviku, šećer sam po sebi ne izaziva zavisnost na način na koji kokain ili neka druga droga mogu biti“, rekla je Foksu.

„Konzumiranje šećera, a zatim njegovo smanjenje ili eliminisanje iz ishrane neće rezultirati simptomima povlačenja ili neželjenim efektima kao što bi se desilo kod prave zavisnosti“, nastavila je ona.

„Žudnja za hranom je složena i povezana je ne samo sa profilom ishrane hrane, već i sa emocijama i naučenim ponašanjem u vezi sa jelom.“

Neki ključni nalazi analize, prema saopštenju za javnost, bili su:

„Od suštinskog je značaja da se razume zavisnost od ove ultra-prerađene hrane na globalnom nivou, posebno u zemljama sa niskim i srednjim prihodima“, rekao je Gerhart u saopštenju za štampu, napominjući kako ih niska cena, praktičnost i marketing čine ove namirnice privlačnijim.

„Biće potrebna hrabra akcija da se promene ovi i drugi ekonomski i strukturni faktori koji teraju ljude na ultra-prerađenu hranu“, zaključila je ona.