Studija otkriva da dopaminergički lekovi poboljšavaju kvalitet sna kod pacijenata sa Parkinsonovom bolešću

Studija otkriva da dopaminergički lekovi poboljšavaju kvalitet sna kod pacijenata sa Parkinsonovom bolešću

Studija koja je uključivala 22 pacijenta sa Parkinsonovom bolešću (PD) pokazala je da upotreba dopaminergičkog leka levodope poboljšava kvalitet sna. Kada su pacijenti uzeli lek, broj puta kada su se probudili tokom noći pao je u proseku za 25%, a vreme koje su ostali budni palo je u proseku za 30%.

Članak koji izveštava o rezultatima objavljen je u Journal of Sleep Research.

Obrasci spavanja i buđenja pacijenata sa PD praćeni su tokom četiri noći uz pomoć nosivog aktigrafa, senzora nalik ručnom satu koji detektuje kretanje. Volonteri su procenjivani tri noći nakon uzimanja leka i jednu bez njega. Zanimljivo je da subjektivne informacije koje su dali pacijenti sa PD nisu ukazivali na nikakvu razliku u kvalitetu sna sa i bez leka, za razliku od rezultata aktigrafije.

„Ovo je bila prva studija koja je objektivno procenila efekte leka na kvalitet sna kod pacijenata sa PD-om (koristeći opremu) i uporedila ih sa subjektivno prijavljenim rezultatima. Aktivografska očitavanja su ukazivala na poboljšanje kvaliteta sna nakon što su pacijenti uzeli lek , iako ni oni sami nisu doživeli nikakvu korist.

„Ovo je važno sa stanovišta kliničke nege. Kliničari bi trebalo da uzmu ove nalaze u obzir kada odlučuju da li da daju levodopu pacijentima sa PD pre nego što odu u krevet uveče“, rekao je Fabio Barbieri, poslednji autor članka. On je na čelu Laboratorije za istraživanje ljudskih pokreta (MOVI-LAB) i vodi projekat pod nazivom „Ativa Parkinson“ nudeći pacijentima fizičke aktivnosti u UNESP-ovom kampusu Bauru.

Za Barbierija, neslaganje između objektivnih i subjektivnih rezultata ne bi trebalo da bude iznenađenje. „Percepcije pacijenata sa PD su narušene bolešću. Broj epizoda buđenja je u proseku bio deset po noći, tako da je razumljivo da nisu prijavili nikakvo poboljšanje. Zato je važno uzeti u obzir aktigrafska merenja“, rekao je on. .

Levodopa i drugi dopaminergici su terapijski lekovi prve linije za motoričke simptome PD kao što su drhtanje i drhtanje u mirovanju. Čini se da postoji veza između ovih simptoma i epizoda noćnog buđenja jer dopaminergički sistem takođe igra ključnu ulogu u regulaciji sna. Poznato je da se znatne promene u nivou dopamina dešavaju kako mozak napreduje kroz ciklus spavanja i buđenja, na primer.

Iako dopaminergički lekovi takođe mogu poboljšati kvalitet sna smanjenjem latencije početka spavanja (vreme potrebnog za uspavljivanje) i budnosti kod pacijenata sa PD, postoje dokumentovani izveštaji o potencijalnom pogoršanju poremećaja sna kao rezultat lečenja levodopom. Treba podsetiti da lek treba koristiti samo kada ga je propisao lekar. Mogući neželjeni efekti uključuju konfuziju, pospanost, nesanicu, noćne more, halucinacije, zablude, uznemirenost, anksioznost i euforiju.

Prema Barbijeriju, oko 90% pacijenata sa PD pokazuje poremećaje kao što su nesanica, dnevna pospanost i sindrom nemirnih nogu, na primer. Istraživanja su pokazala da je kvalitet sna povezan sa poboljšanom ranojutarnjom pokretljivošću i kognicijom kod pacijenata sa PD.

„Otuda je važnost naše objektivne analize korišćenjem opreme. Bilo je neophodno da se realno proveri uticaj leka na san. Zaključili smo da je odlazak u krevet bez četvrte doze lošiji“, rekao je on.

Poremećaj kvaliteta sna je takođe povezan sa smrzavanjem hoda – iznenadnom nemogućnošću da se započne ili nastavi kretanje, što često dovodi do pada, i jedan od simptoma PD koji najviše onesposobljavaju.

U sistematskom pregledu 20 studija, međunarodna grupa istraživača otkrila je da se pacijenti sa PD bude nekoliko puta tokom noći, da se osećaju pospano tokom dana i da imaju poremećaj ponašanja u REM fazi spavanja. Brzi pokreti očiju (REM) spavanje igra ulogu u održavanju mnogih kognitivnih procesa.

Druga studija koju su sproveli Barbieri i njegova grupa koristila je veštačku inteligenciju za procenu prostornih i vremenskih parametara hoda kao osnovu za preciznu kliničku dijagnozu i određivanje stepena koji se dostiže u napredovanju bolesti.

Ova najnovija studija procenjivala je parametre kao što su dužina koraka, širina i brzina, kao i konzistentnost (ili varijabilnost širine). Podaci su dostupni na mreži za korišćenje od strane drugih istraživačkih grupa.