Studija otkriva da defektna sperma udvostručuje rizik od preeklampsije

Studija otkriva da defektna sperma udvostručuje rizik od preeklampsije

Po prvi put, istraživači su povezali specifične česte defekte sperme sa rizikom od komplikacija u trudnoći i negativnim uticajima na zdravlje bebe. Studija sa Univerziteta Lund u Švedskoj pokazuje da je visok procenat očevih spermatozoida koji imaju prekide DNK lanca povezan sa udvostručenim rizikom od preeklampsije kod žena koje su zatrudnele IVF-om. Takođe povećava rizik od prevremenog rođenja bebe.

Studija je objavljena u časopisu Plodnost i sterilitet.

Neplodnost je sve veći problem i broj postupaka vantelesne oplodnje se ubrzano povećava. Već je poznato da žene koje zatrudne tehnikama potpomognute reprodukcije imaju povećan rizik od preeklampsije, ponovljenih pobačaja i prevremenog rođenja bebe sa manjom porođajnom težinom. Ipak, razlozi za ovo nisu u potpunosti shvaćeni.

„Pre planirane vantelesne oplodnje, uzorak sperme muškarca se analizira na koncentraciju, pokretljivost i morfologiju. Ali postoje muškarci koji, prema ovoj analizi, imaju normalnu spermu, ali i dalje imaju smanjenu plodnost“, kaže Ameli Stenkvist, predavač u Lundu. Univerzitet. Doktorirala je. iz Lunda i sada radi kao specijalista ginekologije i akušerstva u Univerzitetskoj bolnici Skane u Malmeu.

Oko 20–30% beba rođenih vantelesnom oplodnjom imaju očeve sa oštećenom DNK u spermi, što pokazuje povišeni nivo fragmentacije DNK. Indeks fragmentacije DNK (DFI) je mera količine prekida lanaca u DNK i koristi se za pružanje važnih novih informacija o muškoj plodnosti.

Sperma sa oštećenjem DNK može i dalje biti plodna, ali su šanse za oplodnju manje i ako procenat DFI prelazi 30%, šanse za prirodno začeće su blizu nule.

Iako trenutne in vitro tehnike znače da muškarci sa visokim DFI mogu postati očevi, do sada se vrlo malo znalo o uticaju fragmentacije DNK na trudnoću i zdravlje bebe. Bilo je teško istražiti ovu temu jer vrednost DFI nije uključena u standardna merenja koja trenutno vrše švedske klinike za plodnost. Takođe zahteva veliku populaciju studija i pristup nacionalnim medicinskim registrima.

„Pošto polovina DNK placente potiče od oca, a razvoj i funkcija placente igraju centralnu ulogu u preeklampsiji, želeli smo da istražimo da li visok procenat oštećenja DNK u spermi utiče na rizik od preeklampsije“, kaže Aleksander Givercman.

On je profesor reproduktivne medicine na Univerzitetu u Lundu, konsultant u Univerzitetskoj bolnici Skane u Malmeu i jedan od istraživača koji stoje iza ReproUniona. Givercman je takođe vodio istraživačku studiju koja je obuhvatila 1.660 dece začete putem IVF i ICSI u Centru za reproduktivnu medicinu u Malmeu u periodu 2007–2018.

Rezultati su pokazali da je kod 841 para koji su bili podvrgnuti IVF-u, DFI od preko 20% udvostručio rizik da žena razvije preeklampsiju (10,5%) i takođe povećao rizik od prevremenog porođaja. U IVF grupi sa DFI ispod 20%, postojao je rizik od preeklampsije od 4,8%, što je uporedivo sa trudnoćama koje se javljaju prirodno. Za parove koji su bili podvrgnuti ICSI, nije bilo veze sa preeklampsijom.

„Danas se DFI analiza radi samo na nekim klinikama za neplodnost u Švedskoj, ali smatramo da bi je trebalo uvesti kao standard na svim klinikama. Može parovima dati odgovore zašto ne zatrudne i može uticati na izabranu metodu asistencije. oplodnja Ne samo to, naši najnoviji rezultati pokazuju da se DFI analiza može koristiti za identifikaciju visokorizičnih trudnoća“, kaže Givercman.

Ono što ovaj nalaz čini još interesantnijim je da je visoka fragmentacija DNK u spermi povezana sa ukupnim zdravljem oca i potencijalno se može lečiti. Većina oštećenja DNK je uzrokovana oksidativnim stresom, koji predstavlja neravnotežu između štetnih molekula i antioksidanata koji štite ćelije. Drugi faktori koji povećavaju fragmentaciju DNK uključuju starost muškarca, pušenje, gojaznost i infekcije.

„Sledeći korak je da se identifikuje koja grupa muškaraca najbolje reaguje na metode za sprečavanje i lečenje oštećenja DNK sperme i da se testiraju ove metode kako bi se sprečile komplikacije u trudnoći“, zaključuje Stenkvist.