Nedavno objavljena studija u JAMA Interna medicina pokazuje da obrazovne poruke poslate lekarima, pacijentima i njihovim negovateljima, kroz velike nacionalne zdravstvene planove, nisu imale značajan uticaj na smanjenje propisivanja visokorizičnih lekova osobama sa Alchajmerovom bolešću i srodnim demencijama.
Studija je bila pragmatično randomizovano kliničko ispitivanje koje je obuhvatilo skoro 13.000 osoba sa demencijom u Sjedinjenim Državama, uključujući one koji su bili upisani u dva nacionalna zdravstvena plana. Istraživači su se fokusirali na lekove poput antipsihotika, sedativa-hipnotika i jakih antiholinergika, koji su povezani sa većim rizikom od polifarmacije (uzimanja više lekova), što može dovesti do ozbiljnih neželjenih efekata kod starijih osoba.
U studiji su učesnici bili podeljeni u tri grupe:
- Grupa koja je primila e-poruku sa informacijama o rizicima ciljanih lekova koju su dobili samo lekari koji su ih propisali.
- Grupa kojoj je poslata pošta sa istim informacijama kako lekarima, tako i pacijentima i njihovim negovateljima.
- Grupa koja nije primila nikakve dodatne informacije i nastavila je sa uobičajenom negom.
Iako se očekivao pozitivan uticaj obrazovnih poruka na promene u načinu propisivanja lekova, rezultati su pokazali da slanje informacija putem pošte nije imalo značajnog efekta na smanjenje upotrebe visokorizičnih lekova. Čak je oko 20% pacijenata u obe grupe (sa i bez poslatih pisama) prestalo da koristi ciljani lek tokom šestomesečnog perioda praćenja, što je prilično dobar rezultat, ali pokazuje da obrazovne poruke same po sebi nisu dovoljno efikasne.
Dr Džeri H. Gurvic, glavni istraživač i profesor primarne medicine na UMass Chan Medicinskoj školi, naglasio je da su ovi rezultati važan uvid u to kako zdravstveni planovi komuniciraju sa svojim članovima. On je istakao da je slanje pisama kliničarima često ignorisano zbog užurbanosti u klinici, dok je očekivano da pacijenti ili njihovi negovatelji donesu informacije lekarima. Međutim, to se, prema istraživanju, nije ostvarilo u dovoljoj meri da bi došlo do promene u načinu prepisivanja lekova.
Iako su rezultati ove studije bili negativni, istraživači planiraju dalja istraživanja i eksperimente kako bi testirali nova rešenja za izazove povezane sa sigurnim prepisivanjem lekova starijim osobama, posebno onima sa demencijom. Takođe, istraživanja u Kanadi koja su uključivala farmaceute u obrazovnim intervencijama pokazala su bolje rezultate, što postavlja pitanje da li bi direktniji pristup u saradnji sa farmaceutima mogao biti efikasniji.
Tim istraživača s UMass Chan-a nastavlja da se bavi ovom tematikom, istražujući kako bolje adresirati izazove u prepisivanju lekova starijim osobama sa demencijom, uz nadu da će njihovi napori doneti boljitak za ovu ranjivu populaciju.
