Studija na mišu otkriva da starenje sperme utiče na mikroRNK, povećavajući rizik od neurorazvojnih poremećaja

Studija na mišu otkriva da starenje sperme utiče na mikroRNK, povećavajući rizik od neurorazvojnih poremećaja

Nedavna studija je izvestila da promene u mikroRNK sperme miševa izazvane starenjem mogu uticati na rast i razvoj potomstva. Ovo otkriće doprinosi rastućoj literaturi o efektima starenja oca na potomstvo.

Detalji studije objavljeni su u časopisu Naučni izveštaji 7. decembra 2023.

Brakovi i rađanje dece kasnije u životu sve više postaju norma. Dok su uticaji starosti majke na potomstvo, kao što su veći rizik od pobačaja i Daunovog sindroma, široko shvaćeni, uticaji sa očinske strane su manji.

Ipak, ovo se menja. Nedavne epidemiološke studije su pokazale da starenje oca ima značajniji uticaj na povećani rizik od neurorazvojnih poremećaja kao što je poremećaj autističnog spektra.

Istraživački tim na čelu sa profesorom Noriko Osumi sa Odeljenja za razvojnu neuronauku na Medicinskom fakultetu Univerziteta Tohoku je ranije otkrio da epigenetski faktori, uključujući modifikacije histona u spermatogenezi i metilaciju DNK u spermi miševa, prolaze kroz promene sa godinama. Ove promene mogu dovesti do transgeneracijskih efekata.

Međutim, uticaj starenja oca na mikroRNK (miRNA), male, nekodirajuće RNK molekule koji igraju ključnu ulogu u regulisanju ekspresije gena, ostaje nedovoljno istražen.

Da bi to ispravio, isti istraživački tim je sproveo sveobuhvatnu analizu starosnih varijacija u mikroRNK u spermi miševa. Oni su uporedili mikroRNK u spermi miševa starih 3, 12 i 20 meseci i identifikovali mikroRNK koje su se promenile u količini.

Istraživači su otkrili značajne starosne razlike u mikroRNK. Neke promene su bile u mikroRNK odgovornim za regulisanje nervnog sistema i gena povezanih sa poremećajem spektra autizma, a ove izmenjene mikroRNK su uključivale one prenete u oplođena jajašca.

„Naša studija otkriva potencijalnu povezanost između promena u mikroRNK sperme uzrokovane starenjem oca, naglašavajući značaj istraživanja uticaja mikroRNK sperme na potomstvo, aspekt koji je relativno zanemaren u prethodnim istraživanjima“, navodi Osumi.

Očekuje se da će dalje istraživanje epigenetskih faktora, posebno mikroRNK, doprineti ne samo otkrivanju patogenih mehanizama koji leže u osnovi neurorazvojnih poremećaja, već će takođe ponuditi uvid u promovisanje zdravlja i prevenciju bolesti uzastopnih generacija.

Osumi ističe da njihova studija proširuje mrežu kada je u pitanju istraživanje veze između starosti oca i potencijalnih zdravstvenih komplikacija kod dece. „Dok su promene u oocitima koje su povezane sa uzrastom dobro dokumentovane, fokus je pretežno bio usredsređen na plodnost sperme. Prepoznavanje bezbrojnih epigenetskih transformacija povezanih sa starenjem sperme, kao što je ilustrovano mikroRNK ispitivanim u ovoj studiji, postaje imperativ.“

Nalazi takođe dobijaju na značaju u kontekstu brzog pada stope nataliteta u Japanu, što zahteva uključivanje perspektive o faktorima vezanim za spermu u unapređenje reproduktivne medicine.