Studija dokumentuje bezbednost, poboljšanja od terapije matičnim ćelijama nakon povrede kičmene moždine

Studija dokumentuje bezbednost, poboljšanja od terapije matičnim ćelijama nakon povrede kičmene moždine

Studija klinike Maio pokazuje da su matične ćelije dobijene iz sopstvene masti pacijenata bezbedne i da mogu poboljšati osećaj i kretanje nakon traumatskih povreda kičmene moždine. Nalazi kliničkog ispitivanja faze I pojavljuju se u Nature Communications. Rezultati ovog ranog istraživanja nude uvid u potencijal ćelijske terapije za ljude koji žive sa povredama kičmene moždine i paralizom za koje su mogućnosti za poboljšanje funkcije izuzetno ograničene.

U studiji na 10 odraslih, istraživački tim je primetio da je sedam učesnika pokazalo poboljšanja na osnovu skale oštećenja kičmenog stuba Američkog udruženja za povrede kičme (ASIA). Poboljšanja su uključivala povećan osećaj kada se testira ubodom iglice i laganim dodirom, povećanu snagu mišićnih motoričkih grupa i oporavak dobrovoljne analne kontrakcije, koja pomaže u funkciji creva.

Skala ima pet nivoa, od potpunog gubitka funkcije do normalne funkcije. Sedam učesnika koji su poboljšali svaki napredovali su barem za jedan nivo na skali AZIJE. Tri pacijenta u studiji nisu imala odgovor, što znači da se nisu poboljšali, ali se nisu pogoršali.

„Ova studija dokumentuje bezbednost i potencijalnu korist matičnih ćelija i regenerativne medicine“, kaže Mohamad Bajdon, doktor medicine, neurohirurg klinike Mejo i prvi autor studije.

„Povreda kičmene moždine je složeno stanje. Buduća istraživanja mogu pokazati da li matične ćelije u kombinaciji sa drugim terapijama mogu biti deo nove paradigme lečenja za poboljšanje ishoda za pacijente.“

Nisu prijavljeni ozbiljni neželjeni događaji nakon tretmana matičnim ćelijama. Najčešći neželjeni efekti bili su glavobolja i mišićno-skeletni bol koji su se povlačili tretmanom bez recepta.

Pored procene bezbednosti, ovo kliničko ispitivanje prve faze imalo je sekundarni ishod procene promena motoričke i senzorne funkcije. Autori primećuju da motoričke i senzorne rezultate treba tumačiti sa oprezom s obzirom na ograničenja faze I ispitivanja. Dodatno istraživanje je u toku među većom grupom učesnika kako bi se dalje procenili rizici i koristi.

Potpuni podaci o 10 pacijenata prate izveštaj o slučaju iz 2019. koji je istakao iskustvo prvog učesnika studije koji je pokazao značajno poboljšanje motoričke i senzorne funkcije.

U multidisciplinarnom kliničkom ispitivanju, učesnici su imali povrede kičmene moždine usled udesa motornih vozila, padova i drugih uzroka. Šestoro je imalo povrede vrata; četvorica su imala povrede leđa. Učesnici su bili starosti od 18 do 65 godina.

Matične ćelije učesnika su sakupljene uzimanjem male količine masti sa reza od 1 do 2 inča na stomaku ili butini. Tokom četiri nedelje, ćelije su proširene u laboratoriji na 100 miliona ćelija, a zatim ubrizgane u lumbalnu kičmu pacijenata u donjem delu leđa. Tokom dve godine, svaki učesnik studije je procenjen na klinici Maio 10 puta.

Iako se podrazumeva da se matične ćelije kreću ka oblastima upale – u ovom slučaju mestu povrede kičmene moždine – mehanizam interakcije ćelija sa kičmenom moždinom nije u potpunosti shvaćen, kaže dr Bajdon.

Kao deo studije, istraživači su analizirali promene u MRI i cerebrospinalnoj tečnosti učesnika, kao i u odgovorima na bol, pritisak i druge senzacije. Istraživači traže tragove za identifikaciju procesa povreda na ćelijskom nivou i puteve za potencijalnu regeneraciju i zarastanje.

Kičmena moždina ima ograničenu sposobnost da popravi svoje ćelije ili da stvori nove. Pacijenti obično doživljavaju većinu svog oporavka u prvih šest do 12 meseci nakon povrede. Poboljšanje generalno prestaje 12 do 24 meseca nakon povrede.

Jedan neočekivani ishod ispitivanja bio je da su dva pacijenta sa povredama vratne kičme na vratu primila matične ćelije 22 meseca nakon povreda i poboljšala jedan nivo na ASIA skali nakon tretmana. Dva od tri pacijenta sa potpunim povredama torakalne kičme – što znači da nisu imali osećaj ili kretanje ispod povrede između osnove vrata i srednjeg dela leđa – pomerili su se za dva nivoa ASIA nakon tretmana.

Svaki je povratio osećaj i kontrolu kretanja ispod nivoa povrede. Na osnovu razumevanja istraživača o traumatskim povredama torakalne kičmene moždine, samo 5% ljudi sa potpunom povredom bi se očekivalo da povrati bilo kakav osećaj ili pokret.

„Kod povrede kičmene moždine, čak i blago poboljšanje može da napravi značajnu razliku u kvalitetu života tog pacijenta“, kaže dr Bajdon.

Matične ćelije se uglavnom koriste u istraživanjima u SAD, a Uprava za hranu i lekove smatra da je tretman matičnim ćelijama dobijenim od masti za povrede kičmene moždine eksperimentalnim.

Svake godine između 250.000 i 500.000 ljudi širom sveta doživi povredu kičmene moždine, prema podacima Svetske zdravstvene organizacije.

Važan sledeći korak je procena efikasnosti terapija matičnim ćelijama i podgrupa pacijenata koji bi imali najviše koristi, kaže dr Bajdon. Istraživanje se nastavlja sa većim, kontrolisanim ispitivanjem koje nasumično dodeljuje pacijente da primaju ili tretman matičnim ćelijama ili placebo bez matičnih ćelija.

„Godinama je lečenje povrede kičmene moždine bilo ograničeno na pomoćnu negu, tačnije stabilizacijsku operaciju i fizikalnu terapiju“, kaže dr Bajdon.

„Mnogi istorijski udžbenici navode da se ovo stanje ne poboljšava. Poslednjih godina videli smo nalaze medicinske i naučne zajednice koji osporavaju prethodne pretpostavke. Ovo istraživanje je korak napred ka konačnom cilju poboljšanja tretmana pacijenata.“