Starije odrasle osobe koje vežbaju sa svojim supružnikom mogu biti manje aktivne od onih koji vežbaju pojedinačno

Starije odrasle osobe koje vežbaju sa svojim supružnikom mogu biti manje aktivne od onih koji vežbaju pojedinačno

Studija istraživača sa tehnološkog univerziteta Naniang u Singapuru (NTU Singapore) otkrila je da starije odrasle osobe koje vežbaju sa svojim supružnikom postižu niži nivo fizičke aktivnosti od starijih odraslih osoba bez supružnika.

U studiji od 240 učesnika u Singapuru starosti od 54 do 72 godine, istraživači NTU Singapura sa Vee Kim Vee škole za komunikaciju i informacije (VKVSCI) su takođe otkrili da su oni koji su dobijali personalizovane povratne informacije o svojim fitnes trackerima bili aktivniji od onih koji su nije.

S obzirom da se mnoga društva suočavaju sa starenjem stanovništva, promovisanje zdravog starenja, kao što je fizička aktivnost, postaje sve važnije. Nalazi iz NTU studije sugerišu da bi to moglo biti efikasnije podsticanjem starijih odraslih da vežbaju individualno, rekli su istraživači.

dr Safir Lin, koja je vodila istraživanje kao dr. student na NTU VKVSCI, rekao je: „Prosečan učesnik u našoj studiji ima 60 godina i da je u braku i živi sa istim supružnikom 30 godina. Ovo sugeriše da učesnici studije imaju dobro uspostavljene rutine koje ne uključuju obavezno vežbanje sa svojim supružnikom.

„Za ove parove, promena svakodnevnih navika mogla bi da zahteva veliku promenu ustaljenih navika i rutina ukorenjenih u njihovom porodičnom životu nakon godina braka. To otežava uključivanje vežbanja i može dovesti do demotivišućeg efekta.“

Sada istraživač u Centru za istraživanje i implementaciju zdravlja stanovništva, SingHealth, dr Lin je dodao: „Naše istraživanje sugeriše da stariji odrasli koji žele da uvedu vežbu u svoj životni stil mogu smatrati da je efikasnije da se fokusiraju na promenu sopstvenih rutina umesto da pokušavaju da vežbaju kao par i nastoje da nametnu promene svom partneru.“

Studija je objavljena u International Journal of Human-Computer Interaction u oktobru 2023. U istraživačkom timu su i vanredni profesor Soni Rozental sa VKVSCI i profesor Rič Ling, koji se povukao sa NTU.

Njegovo istraživanje aktivnog starenja u skladu je sa istraživačkim fokusom Univerziteta na zdravlje i društvo kao deo njegovog petogodišnjeg strateškog plana NTU 2025.

Da bi istražili efekte vežbanja sa supružnikom i primanja povratnih informacija o fitnesu u realnom vremenu na nivo fizičke aktivnosti kod starijih osoba, istraživači NTU su dali 240 učesnika fitnes tracker, koji beleži informacije kao što su broj preduzetih koraka, broj otkucaja srca, pređenu udaljenost, sagorele kalorije, minute aktivnosti i podatke o spavanju.

Svi regrutovani učesnici su bili u braku i živeli sa svojim supružnicima i imali su između 54 i 72 godine. Potom su podeljeni u četiri grupe: dve grupe od po 30 parova koji bi vežbali kao parovi i dve grupe od po 60 pojedinaca koji bi vežbali bez njihov supružnik. Polovina ovih učesnika (30 parova i 60 pojedinaca) dobija povratne informacije o fitnesu u realnom vremenu od svojih fitnes trackera, dok je drugoj polovini onemogućene povratne informacije u realnom vremenu.

Sakupljali su podatke tokom 12 nedelja o tome koliko su učesnici dosledno ispunjavali dnevne pragove koraka od 5.000, 7.500, 10.000 i 15.000 koraka, kao i njihov dnevni srednji i srednji broj koraka.

Prethodne interventne studije su otkrile pozitivne efekte nivoa aktivnosti za starije odrasle osobe koje vežbaju sa vršnjakom ili drugarom.

Nasuprot tome, ova studija je otkrila da su učesnici koji su učestvovali u studiji kao par imali niži srednji i srednji broj koraka. Takođe su se sreli sa visokim dnevnim brojem koraka od 7.500, 10.000 i 15.000 manje često od onih koji su učestvovali pojedinačno bez svojih supružnika. Istraživači veruju da bi viši nivoi fizičke aktivnosti zahtevali veću promenu u načinu života parova, što bi otežavalo postizanje.

Ovi nalazi sugerišu da bi moglo biti efikasnije podsticati promene u ponašanju ili životnom stilu, kao što je fizička aktivnost kod starijih osoba pojedinačno, a ne u parovima.

Nalazi pokazuju da su učesnici koji su dobijali povratne informacije u realnom vremenu o svojim fitnes trackerima postizali dnevni broj koraka od 7.500 i 10.000 češće od onih koji nisu dobijali povratne informacije u realnom vremenu, što ukazuje da personalizovane povratne informacije od fitnes trackera pozitivno utiču na fizičku aktivnost starijih osoba. .

To je zato što povratne informacije naglašavaju neslaganja između trenutnog i željenog stanja fizičke aktivnosti ljudi, rekli su istraživači. Dodali su da dobijanje povratnih informacija da su pogodili svoje ciljeve takođe im omogućava da veruju u svoju sposobnost da postignu cilj, što rezultira kontinuiranom motivacijom ka fizički aktivnom načinu života.

Međutim, povratne informacije u realnom vremenu nisu povećale učestalost starijih odraslih koji su postigli nizak broj koraka od 5.000 koraka ili visok broj koraka od 15.000. Istraživači pripisuju ovo otkriće tome što je prvo bilo previše lako za starije odrasle osobe, a ovo drugo previše teško. Starije osobe su sklonije da postignu umereni broj koraka od 7.500 i 10.000, što je i izazovno i dovoljno angažovano.

Istraživački tim sada istražuje detaljniju analizu podataka prikupljenih iz ove studije kako bi informisao politike koje će podstaći aktivno starenje starijih.

Oni takođe pokušavaju da koriste ovaj model studije na starijim odraslim osobama nižeg socioekonomskog statusa kako bi istražili kako politike mogu suziti praznine u zdravstvenim i tehnološkim nejednakostima i osigurati da ovaj segment stanovništva ne bude zaostao.