Starije odrasle osobe koje ostaju aktivnije imaju bolji kvalitet života

Starije odrasle osobe koje ostaju aktivnije imaju bolji kvalitet života

Smanjenje vremena provedenog fizički aktivnim kada su odrasli stariji od šezdeset godina povezano je sa nižim kvalitetom života, pokazala je studija Kembridža na skoro 1.500 odraslih.

Isto važi i za povećanje količine sedećeg vremena, kao što je gledanje televizije ili čitanje. Istraživači kažu da ovo naglašava potrebu da se ohrabre starije odrasle osobe da ostanu aktivni.

Poznato je da fizička aktivnost – posebno kada je umerenog intenziteta i povećava broj otkucaja srca – smanjuje rizik od brojnih bolesti, uključujući bolesti srca, moždani udar, dijabetes i rak. NHS preporučuje da odrasli rade najmanje 150 minuta aktivnosti umerenog intenziteta ili 75 minuta aktivnosti snažnog intenziteta nedeljno. Starijim odraslim osobama se takođe preporučuje da prekinu produžene periode sedećeg sedenja uz laganu aktivnost kada je to fizički moguće, ili barem stajanje, jer to ima jasne zdravstvene prednosti za starije ljude.

Tim predvođen istraživačima sa Univerziteta u Kembridžu ispitao je nivoe aktivnosti među 1.433 učesnika starosti 60 i više godina koristeći akcelerometre. Učesnici su bili angažovani u studiji EPIC (Evropska prospektivna istraga o raku)-Norfolk.

Pored toga, tim je takođe posmatrao kvalitet života vezan za zdravlje, meru zdravlja i blagostanja koja uključuje bol, sposobnost da se brinete o sebi i anksioznost/raspoloženje. Učesnici su dobili ocenu između 0 (najgori kvalitet života) i 1 (najbolji) na osnovu njihovih odgovora na upitnik. Niži rezultati kvaliteta života povezani su sa povećanim rizikom od hospitalizacije, lošijim ishodima nakon hospitalizacije i ranom smrću.

Učesnici su praćeni u proseku nešto manje od šest godina kasnije kako bi se sagledale promene u njihovom ponašanju i kvalitetu života. Rezultati studije objavljeni su u Health and Qualiti of Life Outcomes.

U proseku, šest godina nakon prve procene, i muškarci i žene su radili oko 24 minuta manje umerene do snažne fizičke aktivnosti dnevno. Istovremeno, ukupno vreme sedenja povećalo se u proseku za oko 33 minuta dnevno za muškarce i oko 38 minuta dnevno za žene.

Oni pojedinci koji su radili više umerene do intenzivne fizičke aktivnosti i manje vremena provodili sedeći na prvoj proceni imali su viši kvalitet života kasnije. Sat dnevno provedenih aktivnije bio je povezan sa 0,02 većim rezultatom kvaliteta života.

Za svaki minut dnevno manje umerene do snažne fizičke aktivnosti merene šest godina nakon prve procene, rezultati kvaliteta života su opali za 0,03. To znači da bi osoba koja je provodila 15 minuta dnevno manje angažovana u takvoj aktivnosti zabeležila pad za 0,45.

Povećanje sedentarnog ponašanja je takođe povezano sa lošijim kvalitetom života – pad u skoru od 0,012 za svaki minut dnevno povećanje ukupnog vremena sedenja šest godina nakon prvog merenja. To znači da bi osoba koja je provodila 15 minuta dnevno više sedeći zabeležila pad rezultata za 0,18.

Da bi se rezultati stavili u klinički kontekst, poboljšanje kvaliteta života od 0,1 poena je ranije bilo povezano sa smanjenjem rane smrti od 6,9% i smanjenjem rizika od hospitalizacije za 4,2%.

Dr Dharani Ierrakalva sa Odeljenja za javno zdravlje i primarnu negu Univerziteta u Kembridžu je rekla: „Održavanje sebe aktivnim i ograničavanje – i gde možete, raskid – količina vremena koje provodite sedeći je zaista važna bez obzira na fazu života Ovo izgleda posebno važno u kasnijem životu, kada može dovesti do potencijalno značajnih poboljšanja vašeg kvaliteta života i vašeg fizičkog i mentalnog blagostanja.“

Pošto je tim merio fizičku aktivnost i sedentarno ponašanje u različitim vremenima, kažu da mogu biti razumno uvereni da su pokazali uzročnu vezu — to jest, da se kvalitet života poboljšava jer ljudi ostaju fizički aktivniji, na primer.

Dr Jerrakalva je dodao: „Postoji nekoliko načina na koje poboljšanja našeg fizičkog ponašanja mogu pomoći u održavanju boljeg kvaliteta života. Na primer, više fizičke aktivnosti smanjuje bol u uobičajenim stanjima kao što je osteoartritis, a znamo da fizička aktivnost poboljšava mišićna snaga koja omogućava starijim osobama da nastave da se brinu o sebi. Slično tome, depresija i anksioznost su povezani sa kvalitetom života i mogu se poboljšati aktivnijim i manje sedećim.“