Dugotrajni simptomi depresije u mlađoj dobi mogu negativno uticati na kognitivne funkcije u srednjim godinama

Dugotrajni simptomi depresije u mlađoj dobi mogu negativno uticati na kognitivne funkcije u srednjim godinama

Ljudi koji imaju dugotrajne simptome depresije počevši od mlađeg odraslog doba mogu imati lošije sposobnosti razmišljanja i pamćenja u srednjim godinama, prema studiji objavljenoj u onlajn izdanju časopisa Neurologija od 12. juna 2024. Studija je takođe otkrila da su crnci češće iskusili simptome depresije nego odrasli belci.

„Procesi koji dovode do demencije počinju mnogo pre nego što znaci bolesti postanu očigledni, a prethodna istraživanja su pokazala da crnci imaju veći rizik od demencije od belaca“, rekla je autorka studije Lesli Graset, dr. Bordo u Francuskoj. „Naša studija je otkrila da produženo izlaganje povišenim simptomima depresije u mlađoj odrasloj dobi ima negativan uticaj na razmišljanje i pamćenje u srednjim godinama, posebno kod odraslih crnaca.

U studiji je učestvovalo 3.117 ljudi prosečne starosti od 30 godina na početku studije. Od učesnika, 47% su bili crnci, a 53% belci.

Učesnici su procenjivani na simptome depresije svakih pet godina tokom 20 godina. Prilikom svake posete popunjavali su upitnik pitajući da li su doživeli promene u apetitu ili spavanju, da li su imali problema sa koncentracijom ili su iskusili osećaj bezvrednosti, tuge ili usamljenosti. Viši rezultati su predstavljali više simptoma.

Istraživači su podelili učesnike u četiri grupe na osnovu progresije njihovih simptoma tokom vremena: uporno niski simptomi, srednje opadajuće, uporno srednje ili visoko pojačani simptomi. Postojao je veći udeo crnih učesnika, 52%, u grupi sa uporno srednjom, kao i u grupi sa visokim porastom simptoma depresije sa 70%.

Pet godina kasnije, kada su učesnici imali prosečnu starost od 55 godina, dobili su tri testa za ispitivanje sposobnosti razmišljanja i pamćenja.

Na primer, na testu koji meri brzinu obrade i memoriju, učesnici su dobili ključ koji pokazuje brojeve i odgovarajuće simbole. Zatim su morali da nacrtaju te simbole na zasebnoj listi nasumičnih brojeva što je pre moguće. Opseg rezultata je bio od nula do 133 sa nižim rezultatima koji predstavljaju lošiju spoznaju. Oni u grupi sa niskim simptomima imali su prosečan rezultat 73, u srednjoj opadajućoj grupi, prosečan rezultat od 71, uporno srednji, rezultat 66 i visok rast, prosečan rezultat od 57.

Nakon prilagođavanja faktorima kao što su starost, fizička aktivnost i ukupni holesterol, među crnim učesnicima, oni u grupi sa visokim simptomima imali su prosečan rezultat koji je bio 0,64 standardne devijacije ispod prosečnog rezultata za grupu sa niskim simptomima. Među belim učesnicima, oni u grupi sa visokim simptomima imali su prosečan rezultat koji je bio 0,40 standardnih devijacija ispod prosečnog rezultata za grupu sa niskim simptomima.

Istraživači su napravili standardizovani rezultat za svaki od tri kognitivna testa. Nakon prilagođavanja faktorima kao što su obrazovanje, krvni pritisak i ukupni holesterol, istraživači su među crnim učesnicima otkrili, oni u tri grupe sa visokim i srednjim simptomima imali su lošiju verbalnu memoriju, brzinu obrade i rezultate izvršne funkcije u poređenju sa onima u nižoj grupi.

Istraživači su među belim učesnicima otkrili da su oni u grupi sa visokim simptomima imali lošiju verbalnu memoriju i rezultate brzine obrade u poređenju sa onima u grupi sa niskim simptomima.

„Naši rezultati sugerišu da odrasli crnci ne samo da imaju veće šanse da dožive lošije trajektorije simptoma depresije, već da ovi simptomi mogu dovesti do lošijih posledica na razmišljanje i pamćenje već u srednjim godinama“, rekao je Graset. „Ovo može pomoći da se objasne neke od razlika u riziku od demencije u starijoj dobi.“

Grasset je rekao: „Imanje više depresivnih simptoma može biti posledica nejednakosti u socioekonomskim resursima kao što su stanovanje i prihodi, kao i pristup zdravstvenoj zaštiti i lečenju. Rasne nejednakosti treba uzeti u obzir kada se osmišljavaju intervencije za smanjenje rizika od demencije kod osobe.“

Ograničenje studije je bilo to što su simptomi sami prijavljivani i nije bila dostupna klinička dijagnoza depresije. Moguće je da neki učesnici nisu tačno prijavili svoje simptome.