Teški sistemski lupus se više ne može otkriti nakon lečenja lekovima protiv raka

Teški sistemski lupus se više ne može otkriti nakon lečenja lekovima protiv raka

Universitatsmedizin Berlin je zapanjen ogromnim poboljšanjem primećenim kod pacijentkinje sa teškim sistemskim eritematoznim lupusom (SLE) nakon lečenja lekom za rak teklistamabom. Ne tako davno, 23-godišnjak je bio vezan za invalidska kolica zbog autoimune bolesti.

Skoro šest meseci nakon početka lečenja, pacijent je sada potpuno bez simptoma. Samo će vreme pokazati da li će ovo poboljšanje trajati dugoročno, ali slučaj – koji je tim sada objavio u Nev England Journal of Medicine – označava obećavajuću polaznu tačku za dalje studije.

Ništa nije u dovoljnoj meri ublažilo simptome 23-godišnje pacijentkinje iz Berlina, uključujući kortizon i osam drugih terapija koje su trebale da ublaže njen preaktivan imuni sistem.

Njena autoimuna bolest, dijagnostikovana kao sistemski eritematozni lupus, bila je posebno teška i napadala je četiri njena organska sistema. Koža joj je imala plikove, zglobovi i bubrezi su joj bili jako upaljeni, a broj crvenih krvnih zrnaca, koji snabdevaju tkiva kiseonikom, bio je suviše mali.

„Zbog upornih bolova koje je osećala, pacijentkinja više nije mogla da hoda, bila je vezana za invalidska kolica, a njeni bubrezi su bili u opasnosti od otkazivanja“, kaže dr Tobijas Aleksander, lekar koji je leči na Odeljenju za reumatologiju i kliničku imunologiju. u Šarite. Kao načelnik Reumatološke ambulante, on „nikada ranije nije video ovako težak slučaj“.

Pošto su svi uspostavljeni putevi lečenja iscrpljeni, on je predložio da pacijent treba da uzima teklistamab – prvi put kada je to pokušano. Teclistamab je bispecifično antitelo koje je odobreno za lečenje višestrukog mijeloma, karcinoma plazma ćelija u koštanoj srži.

Kod sistemskog eritematoznog lupusa, plazma ćelije proizvode autoantitela, koja su antitela koja ciljaju na sopstveno tkivo tela.

Aleksandar, konsultant reumatolog, objašnjava: „Teclistamab je veoma efikasan u uništavanju plazma ćelija i takođe deluje protiv njihovih progenitornih ćelija, koje bi inače brzo proizvele nove plazma ćelije. Stoga smo pretpostavili da lek protiv raka može da eliminiše uzrok sistemskog lupusa. i pomoći pacijentu na dugi rok.“

Uz saglasnost pacijenta, lek je propisan „off-label“. Terapija je sprovedena na stacionarnoj bazi na Odeljenju za hematologiju, onkologiju i imunologiju raka na Charite Campusu Benjamin Franklin i pokazala se uspešnom: pet injekcija leka protiv raka datih pod kožu stomaka u periodu od pet nedelja postepeno je ublažilo simptome pacijenta.

U roku od nekoliko nedelja, njena bubrežna funkcija i nivo krvi su se poboljšali, a zapaljenje kože i zglobova je potpuno nestalo. Od sredine aprila u krvi 23-godišnjaka više nisu otkrivena autoantitela, iako je lečenje imunosupresivima prekinuto pre početka terapije, a kortizon više nije primenjivan posle šest nedelja.

„Pacijent je u punoj remisiji“, kaže Aleksandar.

„To znači da ona više ne doživljava nikakve simptome svoje bolesti i više ne možemo da nađemo nikakve indikacije sistemskog lupusa, bilo klinički ili laboratorijski. Bilo bi prerano reći da je izlečena, ali ovako snažni rezultati su apsolutni izuzetak. u reumatologiji i utoliko su izvanredni s obzirom na to da nijedan od dostupnih pristupa lečenja prethodno nije bio dovoljno efikasan.

„Pre svega, uspeh terapije, naravno, znači nemerljivo poboljšanje kvaliteta života pacijenata, čemu smo oduševljeni. Međutim, još ne znamo koliko će pozitivni efekti trajati. Jer rezultati su privremene, terapija još nije pogodna za širu primenu“.

Glavna intervencija leka u imunološkom sistemu takođe predstavlja neke značajne rizike. Na primer, imune ćelije mogu proizvesti prevelike količine medijatora zapaljenja. U zavisnosti od progresije, ova vrsta sindroma oslobađanja citokina može biti opasna po život. Pacijentkinja lečena u Charite-u je takođe razvila ozbiljan sindrom oslobađanja citokina tokom terapije teklistamabom, razvila je upalu pluća i sinusitis, a broj zaštitnih antitela u njenoj krvi je opao.

„Ovi neželjeni efekti su mnogo ozbiljniji od onih koji se javljaju u konvencionalnim reumatološkim terapijama i ponekad zahtevaju bolničko lečenje“, kaže prof. Jan Kronke, koji je nadgledao onkološki tretman pacijenata. „Ali oni su u skladu sa reakcijama koje teklistamab izaziva kod pacijenata sa multiplim mijelomom, tako da nisu bili neočekivani.“

Da bi se utvrdilo koliko dugo traju pozitivni efekti teklistamaba, tim za lečenje još uvek pažljivo prati pacijentkinju i aktivnost njenog imunološkog sistema. Ako se pokažu kao dugoročni i ako se potvrde u daljim studijama, Aleksandar veruje da bi potencijalne koristi od lekova protiv raka u reumatologiji mogle biti ogromne.

„Barem za sada, terapeutski rezultati teklistamaba za pacijenta su uporedivi sa uticajem terapija CAR T-ćelija. Razlika je u tome što je bispecifično antitelo mnogo lakše za upotrebu i može se primenjivati tokom kraćeg perioda, što bi bilo ogromno prednost.“

CAR T-ćelijske terapije su nove metode lečenja koje su u pojedinačnim slučajevima bile u stanju da godinama drže pod kontrolom autoimune bolesti. Međutim, oni zahtevaju hemoterapiju i gensku terapiju i veoma su dugotrajni i resursi.