Dubok san može biti ključ za sprečavanje oštećenja mozga povezanog sa Alchajmerovom bolešću

Dubok san može biti ključ za sprečavanje oštećenja mozga povezanog sa Alchajmerovom bolešću

Dubok san mogao bi biti ključ za sprečavanje sporog pada zdravlja mozga koji bi jednog dana mogao dovesti do Alchajmerove bolesti, najčešćeg oblika demencije.

Na osnovu svoje istrage koja je uključivala 62 starije, kognitivno zdrave odrasle osobe, istraživači sa Univerziteta Kalifornije (UC) Berkli, Univerziteta Stanford i UC Irvine u SAD-u otkrili su da su pojedinci sa promenama u mozgu povezanim sa Alchajmerovom bolešću imali bolje rezultate na testovima memorijskih funkcija jer su dobijali više duboki san.

Ovo je bilo bez obzira na obrazovanje i fizičku aktivnost, dva faktora zajedno sa društvenom vezom za koju se zna da doprinose kognitivnoj otpornosti u starijoj dobi.

Oni sa sličnim promenama povezanim sa Alchajmerovom bolešću koji nisu uspeli da se toliko duboko naspaju nisu prošli tako dobro na istim testovima. Poređenja radi, san je malo razlikovao one osobe sa malo depozita.

Uzeti zajedno, rezultati, koji su objavljeni u maju ove godine, impliciraju da bi velika količina čvrstog zatvorenog oka mogla pomoći da se podrži pad pamćenja koji se javlja kada demencija počinje da se širi.

„Zamislite o dubokom snu skoro kao o splavu za spasavanje koji održava pamćenje na površini, umesto da se pamćenje povlači zbog težine patologije Alchajmerove bolesti“, rekao je neuronaučnik sa Univerziteta Kalifornija (UC) Berkli Metju Voker, viši autor studije.

„Ovo je posebno uzbudljivo jer možemo da uradimo nešto po tom pitanju. Postoje načini na koje možemo da poboljšamo san, čak i kod starijih osoba“, dodaje Voker.

Nova studija ponavlja prethodna istraživanja koja su otkrila nakupljanje amiloid-beta proteina u mozgu ljudi sa poremećenim snom. Ali loš san je istovremeno faktor rizika i simptom Alchajmerove bolesti, zbog čega je teško razdvojiti uzrok i posledicu. Isto tako, zgrušani amiloid-beta proteini mogu biti samo znak Alchajmerove bolesti, a ne njen osnovni uzrok.

Uprkos tome, nivoi amiloid-beta proteina se obično koriste kao marker Alchajmerove bolesti, jer istraživanja sugerišu da oni – i drugi protein koji se zove tau – mogu početi da začepljuju moždane ćelije decenijama pre nego što se pojave simptomi bolesti.

Prošla istraživanja Vokerove grupe otkrila su da značajni nivoi amiloid-beta agregacije u mozgu starijih osoba mogu poremetiti dubok san – takođe poznat kao spavanje sa sporim talasima bez brzih pokreta očiju – i narušiti funkciju pamćenja.

Ali izgleda da neki ljudi sprečavaju pad koji dolazi sa Alchajmerovom bolešću, čak i kada su nivoi amiloid-beta proteina relativno visoki. Da bi saznali zašto, Voker i kolege su pratili moždane talase učesnika dok su spavali, a zatim su ih zamolili da sledećeg dana završe test pamćenja.

Među onima čiji su skenovi mozga otkrili slično visoke nivoe depozita beta-amiloida, dobar san je činilo kritičnu razliku u kognitivnim funkcijama. Ovaj efekat je primećen samo kada su istraživači posebno posmatrali sporo talasno spavanje bez brzih pokreta očiju, a ne druge frekvencije talasa spavanja ili faze spavanja.

Neophodne su dugoročne studije na starijim osobama da bi se proverilo da li povećanje dubokog sna tokom niza godina zaista može pomoći u očuvanju kognitivne funkcije osobe u tom periodu, čak i kada se nivoi amiloid-beta povećavaju.

Za sada, ovo istraživanje dodaje brojnim studijama koje sugerišu da bi san mogao biti promenljiv faktor rizika za Alchajmerovu bolest, onaj koji bi potencijalno mogao da spreči molekularne promene dajući mozgu vremena da očisti otpadne proizvode koji se akumuliraju tokom dana. Takođe ukazuje na to da je kvalitet sna važan.

„Sa određenim nivoom moždane patologije, niste predodređeni za kognitivne simptome ili probleme sa pamćenjem“, rekla je neuronaučnik sa Univerziteta Berkli i glavni autor Žofija Zavec o nalazima studije još u maju.

Iako ljudi mogu pokazati molekularne promene koje ukazuju na progresiju ka Alchajmerovoj bolesti, Zavecz kaže da njihovi nalazi sugerišu da faktori životnog stila mogu pomoći u ublažavanju ovih efekata. „Jedan od tih faktora je san i, posebno, dubok san“, rekla je ona.

Studija, iako mala, takođe nagoveštava zašto bi prirodno dobro spavanje moglo biti bolja opcija od uzimanja tableta za spavanje da biste malo zatvorili oči.

Nedavna istraživanja pokazuju da korisnici tableta za spavanje imaju niže nivoe amiloidnih proteina u cerebrospinalnoj tečnosti, koja noću ispire mozak. Ali ovi lekovi dolaze sa neželjenim efektima; oni takođe mogu uljuljkati ljude u plitke napade sna, a ne u faze dubokog sna.

Umesto toga, da biste se dobro naspavali, Zavec predlaže da prekinete kafu kasno u toku dana, uradite neku vežbu, izbegavate vreme ispred ekrana i tuširate se toplom vodom pre spavanja.

Dok odlažete, budite sigurni da naučnici naporno rade na otkrivanju čvornih problema Alchajmerove bolesti, koja pogađa milione ljudi širom sveta.

Studija je objavljena u BMC Medicine.