Vežbanje i zdravlje mozga: Nova studija pokazuje dugoročne koristi

Vežbanje i zdravlje mozga: Nova studija pokazuje dugoročne koristi

Veza između vežbanja i boljeg zdravlja mozga je dobro utvrđena, ali nova studija sugeriše da se ove prednosti mogu nastaviti dugo nakon nekih oblika vežbanja, poboljšavajući funkciju mozga kod starijih osoba do pet godina.

Istraživači sa Univerziteta Kvinslend u Australiji hteli su da bliže pogledaju kako bi ostanak aktivan mogao da spreči demenciju, a posebno koliko je vežbanja potrebno da bi se napravila razlika u kognitivnom opadanju.

Njihov rad prati prethodne studije koje pokazuju kako vežbanje može da preokrene kognitivni pad kod miševa aktiviranjem rasta matičnih ćelija, koje bi zatim mogle da povećaju proizvodnju novih neurona u delu mozga zvanom hipokampus, koji je povezan sa učenjem i pamćenjem.

Ovde su otkrili da intervalni trening visokog intenziteta (HIIT), koji se održava pola godine, čini se da dostiže prag za poboljšanje mozga i zadržava kognitivnu oštrinu u narednim godinama.

„Šest meseci intervalnog treninga visokog intenziteta dovoljno je da se pritisne prekidač“, kaže neuronaučnik Univerziteta Kvinslend Peri Bartlet.

U studiji, 151 učesnik starosti 65–85 godina podeljen je u tri grupe vežbanja tokom šest meseci: trening niskog intenziteta (kao što je istezanje), trening srednjeg intenziteta (brzo hodanje na traci) i trening visokog intenziteta (blizu maksimalnom). napor na biciklima za vežbanje).

Koristeći kombinaciju skeniranja mozga i uzoraka krvi, istraživači su bili u mogućnosti da izmere promene u mozgu. Samo je HIIT grupa pokazala znake kognitivnog poboljšanja odmah nakon programa vežbanja – i mnogo kasnije.

„Pratili smo ih pet godina nakon programa i neverovatno su još uvek poboljšali kogniciju, čak i ako nisu pratili vežbe“, kaže neuronaučnik Danijel Blekmor sa Univerziteta Kvinslend.

Ovde ima još mnogo posla. Dok nam skeniranje mozga u kombinaciji sa biomarkerima daje dobru predstavu o kognitivnim sposobnostima, potrebna je bliža analiza da bismo razumeli više o tome kako mozak ima koristi i biološki mehanizmi u igri.

Tim takođe želi da pogleda kako genetski faktori mogu uticati na ove asocijacije u većim grupama ljudi. Različiti ljudi različito reaguju na vežbanje, tako da u nekim slučajevima HIIT možda neće biti od velike pomoći.

Međutim, uzeto u obzir sa ranijim studijama, to je još više dokaza da se rutine vežbanja mogu koristiti za borbu protiv rastuće stope demencije koju vidimo kod starijih osoba – i da bi zaštitni efekti mogli da traju duže nego što smo mislili.

„Ako možemo da promenimo putanju starenja i zadržimo ljude kognitivno zdravije duže uz jednostavnu intervenciju kao što je vežba, potencijalno možemo da spasimo našu zajednicu od ogromnih ličnih, ekonomskih i društvenih troškova povezanih sa demencijom“, kaže Bartlet.