Pacijenti sa kratkim atrijalnim aritmijama nemaju koristi od antikoagulacije

Pacijenti sa kratkim atrijalnim aritmijama nemaju koristi od antikoagulacije

Atrijalne epizode ​​velike brzine (AHRE) su kratke i retke atrijalne aritmije koje podsećaju na atrijalnu fibrilaciju koju detektuju implantirani pejsmejkeri, defibrilatori i loop rekorderi koji omogućavaju dugotrajno praćenje srčanog ritma. AHRE se nalazi kod 10–30% pacijenata sa implantiranim uređajima. Epizode ​​AHRE podsećaju na atrijalnu fibrilaciju. Zbog toga se pacijentima sa AHRE često nudi lečenje razređivačima krvi (oralni antikoagulati) bez atrijalne fibrilacije dokumentovane EKG-om. Do sada, efikasnost i bezbednost oralnih antikoagulacija nikada nije testirana kod pacijenata sa AHRE.

Oralni antikoagulansi koji nisu antagonisti vitamina K kod pacijenata sa ispitivanjem atrijalnih epizoda visoke stope (NOAH-AFNET 6) upoređivali su antikoagulans edoksaban sa placebom u međunarodnom, randomizovanom, dvostruko slepom, dvostruko lažnom ispitivanju ishoda koje su inicirali međunarodni istraživači. Rad je objavljen u časopisu Nev England Journal of Medicine.

NOAH-AFNET 6 randomiziranih pacijenata sa epizodama AHRE koje traju šest minuta ili duže otkrivenim implantabilnim uređajima i starosti od 65 godina ili više sa najmanje jednim dodatnim faktorom rizika od srčanog udara, hipertenzijom, dijabetesom, prethodnim moždanim udarom ili prolaznim ishemijskim napadom, vaskularnom bolešću , odnosno starosti od 75 godina. Ova populacija pacijenata je bila izvan odobrenih indikacija za edoksaban.

Prof. Paulus Kirchhof, Univerzitetski medicinski centar Hamburg-Ependorf (UKE), Hamburg, Nemačka, glavni istraživač NOAH—AFNET 6 objasnio je: „Nije poznato da li antikoagulansi mogu da spreče moždane udare kod pacijenata sa AHRE koji je detektovan. Iako AHRE podseća na atrijalni fibrilacija, NOAH—AFNET 6 pokazuje da se pacijentima sa AHRE bolje leči bez antikoagulansa.“

Između 2016. i 2022. godine, NOAH—AFNET 6 je uključio 2.536 pacijenata na 206 lokacija u 18 evropskih zemalja. Pacijenti su nasumično raspoređeni na način 1:1 na antikoagulaciju ili bez antikoagulacije.

Antikoagulacija se sastojala od edoksabana u dozi odobrenoj za prevenciju moždanog udara kod atrijalne fibrilacije (60 mg jednom dnevno, smanjeno na 30 mg jednom dnevno prema odobrenim kriterijumima smanjenja doze za prevenciju moždanog udara kod atrijalne fibrilacije). Nijedan antikoagulant se nije sastojao od placeba koji nije sadržao aktivno jedinjenje ili aspirina od 100 mg jednom dnevno kod pacijenata sa indikacijom za antiagregacione terapije.

Analizom su obuhvaćeni podaci o 2.536 pacijenata u proseku starosti 78 godina; 37% su bile žene. Pacijenti su imali dodatne faktore rizika od moždanog udara (medijan CHA2DS2-VASc skor 4,0±1,3) i srednje trajanje AHRE od 2,8 sati. Svi pacijenti su praćeni do kraja ispitivanja.

U septembru 2022. odlučeno je da se ispitivanje prekine nakon uključivanja svih pacijenata zbog uočenog trenda ka beskorisnosti efikasnosti u kombinaciji sa očekivanim zabrinutostima za bezbednost. Analiza potpunih podataka to potvrđuje:

Moždani udar, sistemska embolija ili kardiovaskularna smrt desili su se kod 83 pacijenta u grupi koja je primala antikoagulante i 101 pacijenta u grupi bez antikoagulansa (moždani udar: 0,9% naspram 1,1% godišnje, sistemska embolija: 0,5% naspram 1,1% godišnje, kardiovaskularna smrt: 22. % prema 2,2% godišnje). To znači da nema značajne razlike između tretiranih grupa (HR 0,81 [0,6; 1,08], p=0,15).

Događaj velikog krvarenja ili smrt dogodio se kod 149 pacijenata u grupi koja je primala antikoagulaciju (5,9% godišnje) i kod 114 pacijenata u grupi bez antikoagulansa (4,5% godišnje), dakle češće kod pacijenata randomiziranih na antikoagulaciju (HR 1,3 [1,02; 1,67], p=0,03). Ovo je uglavnom uzrokovano udvostručenom stopom velikog krvarenja (2,1% naspram 1,0% godišnje), poznatim neželjenim efektom svih antikoagulansa.

Prof. Kirchhof je prokomentarisao: „Kao što se i očekivalo, antikoagulacija je povećala krvarenje. Niska stopa moždanog udara sa i bez antikoagulacije je bila neočekivana. Rezultati NOAH—AFNET 6 jasno sugerišu da se zahteva EKG dokumentacija atrijalne fibrilacije pre početka oralne antikoagulacije. Rezultati takođe pozivaju na randomizovana ispitivanja koja procenjuju antikoagulaciju kod ljudi kod kojih pametni satovi otkrivaju aritmije koje podsećaju na atrijalnu fibrilaciju.“

Prof. Andreas Goette, bolnica St. Vincenz, Paderborn, Nemačka, predstavnik sponzora NOAH—AFNET 6, zaključio je: „Naši rezultati podržavaju dokaze iz drugih ispitivanja koja su pokazala da kod pacijenata sa AHRE antikoagulansi možda nisu tako efikasni u prevenciji moždanog udara kao što se ranije mislilo Potrebna su dalja istraživanja kako bi se identifikovali pacijenti sa AHRE sa visokim rizikom od moždanog udara i kako bi se pronašao optimalan tretman za ove osobe.“