Novi lekovi za mršavljenje nose visoke cene i mnogo pitanja za starije

Novi lekovi za mršavljenje nose visoke cene i mnogo pitanja za starije

Korli Moris je bila na dijeti tokom svog odraslog života. Nakon što je njena težina počela da se penje u srednjoj školi, provela je godine gubeći 50 ili 100 funti, a zatim ih vraćala. Moris, 78, bila je najteža u svojim srednjim 40-im, stajala je 5 stopa 10½ inča i imala je 310 funti. Stanovnik Pitsburga boluje od dijabetesa više od 40 godina.

Upravljanje njenom težinom bila je izgubljena bitka sve dok Morisov lekar nije pre četiri meseca prepisao lek za dijabetes tipa 2, Ozempic. To je jedan u novoj kategoriji lekova koji menjaju način na koji obični ljudi, kao i medicinski stručnjaci, misle o gojaznosti, stanju koje pogađa skoro četiri od 10 ljudi starijih od 60 godina.

Lekovi uključuju Ozempic-ov sestrinski lek, Vegovi, lek za mršavljenje sa identičnim sastojcima, koji je FDA odobrila 2021. godine, i Mounjaro, odobren za lečenje dijabetesa 2022. (Ozempic je odobren za dijabetes 2017.) Nekoliko drugih lekova je u ponudi razvoj.

Lekovi smanjuju osećaj gladi, stvaraju osećaj sitosti i pokazalo se da pomažu ljudima da izgube u proseku 15% ili više svoje težine.

„Odmah vam oduzima apetit. Uopšte nisam bio gladan i smršavio sam kao lud“, rekao je Moris, koji je izgubio 40 kilograma.

Ali kako će ovi lekovi dugoročno uticati na starije odrasle osobe, nije dobro shvaćeno. (Pacijenti moraju trajno da ostanu na lekovima ili rizikuju da povrate težinu koju su izgubili.)

Da li će pomoći u prevenciji kardiovaskularnih bolesti i drugih hroničnih bolesti kod gojaznih starijih odraslih osoba? Da li će smanjiti stopu invaliditeta i poboljšati sposobnost ljudi da se kreću i upravljaju svakodnevnim zadacima? Da li će poboljšati živote ljudi i ublažiti simptome povezane sa hroničnim bolestima povezanim sa gojaznošću?

Nažalost, klinička ispitivanja lekova nisu uključila značajan broj ljudi starosti 65 i više godina, ostavljajući praznine u dostupnim podacima.

Dok se čini da su lekovi bezbedni — najčešći neželjeni efekti su mučnina, dijareja, povraćanje, zatvor i bol u stomaku — „oni su na tržištu tek nekoliko godina i još uvek je potreban oprez“, rekao je Mičel Lazar, osnivač direktor Instituta za dijabetes, gojaznost i metabolizam na Medicinskom fakultetu Perelman Univerziteta u Pensilvaniji.

S obzirom na ove neizvesnosti, kako stručnjaci pristupaju upotrebi novih lekova za gojaznost kod starijih ljudi? Kao što se moglo očekivati, mišljenja i prakse se razlikuju. Ali nekoliko tema pojavilo se u skoro dvadesetak intervjua.

Prva je bila frustracija ograničenim pristupom lekovima. Pošto Medicare ne pokriva lekove za mršavljenje i oni mogu koštati više od 10.000 dolara godišnje, mogućnost starijih osoba da dobiju nove lekove je ograničena.

Postoji izuzetak: Medicare će pokriti Ozempic i Mounjaro ako starija osoba ima dijabetes, jer program osiguranja plaća terapije dijabetesa.

„Potreban nam je Medicare da pokrije ove lekove“, rekla je Šona Matilda Asadzandi, gerijatar sa Univerziteta u Pitsburgu koja brine o Morrisu. Nedavno je, kako je rekla, pokušala da ubedi predstavnika plana Medicare Advantage da ovlasti Vegovi za pacijenta sa visokim krvnim pritiskom i holesterolom koji je brzo dobijao na težini.

„Samo čekam da se šećer u krvi ovog pacijenta podigne na nivo na kojem se dijabetes može dijagnostikovati. Zar ne bi imalo smisla intervenisati sada?“ setila se da je rekla. Odgovor predstavnika: „Ne. Moramo da poštujemo pravila.“

U želji da to promeni, dvostranačka grupa zakonodavaca je ponovo uvela Zakon o lečenju i smanjenju gojaznosti, koji bi zahtevao da Medicare pokrije lekove za mršavljenje. Ali predlog, koji je prethodno razmatran, posustao je zbog zabrinutosti oko ogromnih potencijalnih troškova za Medicare.

Ako bi svi korisnici sa dijagnozom gojaznosti uzimali semaglutidne lekove (nova klasa lekova), godišnji troškovi bi dostigli 13,5 milijardi dolara, prema nedavnoj analizi u The Nev England Journal of Medicine. Ako bi ih uzeli svi stariji gojazni odrasli ljudi na Medicare-u – znatno veća populacija – troškovi bi premašili ukupnu potrošnju na Medicare-ov deo D programa lekova, koji je iznosio 145 milijardi dolara u 2019.

Laurie Rich, 63, iz Kantona, Masačusets, zatečena je politikom Medicare-a, koja se odnosi na nju otkako se kvalifikovala za socijalno invalidsko osiguranje u decembru. Pre toga, Rič je uzela Vegovi i još jedan lek za mršavljenje – oba pokrivena privatnim osiguranjem – i ona je izgubila skoro 42 funte. Sada, Rich ne može dobiti Vegovi i ona je povratila 14 funti.

„Nisam promenio način ishrane. Jedina stvar koja je drugačija je to što mi neki signal u mozgu govori da sam stalno gladan“, rekao mi je Rič. „Osećam se užasno.“ Ona zna da će njena briga koštati mnogo više ako se ugoji.

Iako su priznavali teške političke odluke koje su pred nama, stručnjaci su izrazili značajnu saglasnost oko toga koje starije osobe treba da uzimaju ove lekove.

Generalno, lekovi se preporučuju osobama sa indeksom telesne mase preko 30 (definicija gojaznosti Svetske zdravstvene organizacije) i onima sa BMI od 27 ili više i najmanje jednim stanjem u vezi sa gojaznošću, kao što su dijabetes, visok krvni pritisak, ili visok holesterol. Ne postoje smernice za njihovu upotrebu kod osoba starijih od 65 godina. (BMI se izračunava na osnovu težine i visine osobe.)

Ali te preporuke su problematične jer BMI može potceniti ili preceniti telesnu masnoću starijih odraslih, što je najproblematičnija karakteristika gojaznosti, primetio je Rodolfo Galindo, direktor Sveobuhvatnog centra za dijabetes pri zdravstvenom sistemu Univerziteta u Majamiju.

Denis Kerigan, direktor za kontrolu težine u Henri Ford Health u Mičigenu, sistemu sa pet bolnica, predlaže da lekari takođe ispituju obim struka kod starijih pacijenata jer ih abdominalna masnoća izlaže većem riziku od masti koja se nalazi u kukovima ili zadnjici. (Za muškarce, struk preko 40 inča je zabrinjavajući; za žene, 35 je prag.)

Fatima Stanford, naučnik za medicinu za gojaznost u Opštoj bolnici u Masačusetsu, rekla je da su novi lekovi „najpogodniji za starije pacijente koji imaju kliničke dokaze gojaznosti“, kao što su povišen holesterol ili šećer u krvi, i osobe sa ozbiljnim stanjima vezanim za gojaznost kao što je osteoartritis ili bolesti srca.

Otkako je pre tri meseca prešla na Munjaro, Mjurijel Branč (73) iz Perivila u Arkanzasu izgubila je 40 funti i prestala da uzima tri leka jer joj se zdravlje poboljšalo. „Osećam se stvarno dobro u vezi sa sobom“, rekla mi je.

Kada odrasli sa gojaznošću izgube težinu, njihov rizik od umiranja se smanjuje za do 15%, prema Dinešu Edemu, lekaru Filijale i direktoru medicinskog programa za upravljanje težinom na Univerzitetu u Arkanzasu za medicinske nauke.

Ipak, samo mršavljenje ne bi trebalo preporučiti starijim osobama, jer podrazumeva gubitak mišićne mase, ali i masti, slažu se stručnjaci. A sa starenjem, smanjenje mišićne mase koje počinje ranije u životu se ubrzava, što doprinosi padovima, slabosti, gubitku funkcionisanja i nastanku slabosti.

Između 60. i 70. godine, oko 12% mišićne mase otpada, procenjuju istraživači; posle 80 godina dostiže 30%.

Da bi se očuvala mišićna masa, starijima koji gube na težini treba prepisati fizičku aktivnost — i aerobne vežbe i treninge snage, slažu se stručnjaci.

Takođe, kako starije odrasle osobe koje uzimaju lekove za mršavljenje jedu manje, „od ključne je važnosti da njihova ishrana uključuje adekvatne proteine i kalcijum za očuvanje koštane i mišićne mase“, rekla je En Njuman, direktorka Centra za starenje i zdravlje stanovništva na Univerzitetu u Pitsburgu. .

Neophodno je stalno praćenje starijih osoba koje imaju gastrointestinalne neželjene efekte kako bi se osiguralo da dobijaju dovoljno hrane i vode, rekao je Džejmi Ard, ko-direktor Centra za kontrolu težine Vake Forest Baptist Health.

Generalno, cilj starijih odraslih treba da bude gubitak od 1 do 2 funte nedeljno, sa pažnjom na ishranu i vežbu koja prati lečenje lekovima.

„Moja briga je, kada pacijente stavimo na ove lekove za gojaznost, da li podržavamo promene u načinu života koje će održati njihovo zdravlje? Sami lekovi neće biti dovoljni; i dalje ćemo morati da se pozabavimo ponašanjem“, rekao je Sukhpreet Singh, sistemski medicinski direktor u Program za kontrolu težine Henrija Forda.