Novi dokazi pokazuju da veće koncentracije kiseonika mogu pomoći u sprečavanju smrti prevremeno rođenih beba

Novi dokazi pokazuju da veće koncentracije kiseonika mogu pomoći u sprečavanju smrti prevremeno rođenih beba

Davanje veoma prevremeno rođenim bebama visoke koncentracije kiseonika ubrzo nakon rođenja može smanjiti rizik od smrti za 50 odsto u poređenju sa nižim nivoima kiseonika, kaže novo istraživanje koje su vodili istraživači Univerziteta u Sidneju.

Kada se rađaju prevremeno rođene bebe, ponekad im je potrebna pomoć u disanju jer njihova pluća nisu završila razvoj. Da bi pomogli bebama tokom ovog procesa, lekari im mogu dati dodatni kiseonik kroz masku za disanje ili cev za disanje.

Studija, objavljena u JAMA Pediatrics, ispitala je podatke kliničkog ispitivanja i rezultate preko hiljadu prevremeno rođenih beba kojima su date različite koncentracije kiseonika. Ovo uključuje niske koncentracije kiseonika (~30%), srednje (~50-65%) i visoke (~90%).

Studija je pokazala da za bebe rođene prerano, sa manje od 32 nedelje (manje od tri četvrtine puta kroz punu trudnoću), početak reanimacije sa visokim koncentracijama kiseonika (90% ili više) može povećati šanse za preživljavanje u poređenju sa niskim nivoima (21 do 30%).

Poređenja radi, vazduh koji udišemo, poznat i kao „sobni vazduh“, ima samo oko 21% kiseonika.

Kada lekar obezbedi kiseonik bebama kojima je potrebna pomoć pri disanju, postoji uređaj koji reguliše kako se kiseonik meša zajedno da bi se postigla željena koncentracija. Istraživači veruju da viši početni nivoi kiseonika mogu pokrenuti nezavisno disanje, ali je potrebno više istraživanja da bi se istražio osnovni uzrok ovog efekta.

Istraživači naglašavaju da će dodatne velike studije biti važne za potvrdu ovog nalaza, i da čak i kada se počne sa visokim nivoom kiseonika, mora se brzo prilagoditi na niže nivoe kako bi se izbegla hiperoksija (trovanje kiseonikom).

Način na koji se kiseonik isporučuje tokom prvih 10 minuta života bebe je kritičan. Lekari mogu da daju bebi visoke nivoe kiseonika na početku, ali onda prate vitalne znake i stalno prilagođavaju kiseonik kako bi izbegli prekomerno ili nedovoljno izlaganje.

Ako se potvrde u budućim studijama, nalazi osporavaju trenutne međunarodne preporuke koje predlažu da se prevremeno rođenim bebama daje ista količina kiseonika kao i bebama rođenim u terminu, 21% do 30% kiseonika (sobni vazduh), umesto dodatnog kiseonika.

Ova studija takođe pokazuje da možda ne postoji pristup koji bi odgovarao svima i da bebe rođene pre vremena mogu imati različite potrebe od beba rođenih u terminu.

Širom sveta, preko 13 miliona beba se rodi pre vremena svake godine, a blizu milion umire ubrzo nakon rođenja.

„Obezbeđivanje da veoma prevremeno rođena beba dobiju pravi tretman od samog početka, postavlja ih da vode zdrav život. Ne postoji bolje vreme za intervenciju nego odmah nakon rođenja“, rekao je glavni autor dr Džejms Sotiropulos iz NHMRC centra za klinička ispitivanja Univerziteta u Sidneju.

„Cilj je pronaći pravi balans – kako da damo dovoljno kiseonika da sprečimo smrt i invaliditet, ali ne i da oštetimo vitalne organe? Iako obećavaju i potencijalno menjaju praksu, ovi nalazi će morati da budu potvrđeni u budućim većim studijama.“

Istorijski gledano, kiseonik sa koncentracijom od 100% korišćen je za reanimaciju svih novorođenčadi. Ali zbog studija koje su otkrile da visoke koncentracije kiseonika tokom vremena mogu dovesti do hiperoksije i naknadnog oštećenja organa, 2010. godine to je podstaklo promene u međunarodnim preporukama za lečenje upotrebe mešanog kiseonika (počevši od niskog nivoa kiseonika) za nedonoščad.

Međutim, istraživači kažu da je promena uglavnom zasnovana na dokazima za donošenu decu, koja imaju potpuno razvijena pluća i koja često nisu bolesna kao nedonoščad.

Do danas, postoji malo ubedljivih dokaza koji bi vodili najbolju praksu za prevremeno rođenu bebu.

Istraživači naglašavaju da nalazi ne bi trebalo da minimiziraju opasnosti od hiperoksije.

„Debata o tome koliko kiseonika je najbolje za ekstremno prevremeno rođene bebe je još uvek u toku, ali na kraju krajeva, svi imaju isti zajednički cilj da odrede najbolji tretman za novorođenčad“, rekla je dr Ana Lene Zajdler iz NHMRC centra za klinička ispitivanja. „Naši nalazi, zajedno sa svim drugim istraživanjima koja se trenutno dešavaju, mogu pomoći da najugroženija prevremeno rođena beba imaju najbolje šanse za preživljavanje.“

„Veoma smo srećni što radimo sa međunarodnom grupom koja je u velikoj meri sarađivala na ovom pitanju, od kojih su neki to proučavali decenijama. Raznolika stručnost i iskustvo grupe su glavna snaga ovog rada“, rekao je dr Sotiropulos.