Nova studija identifikuje dva proteina koji mogu doprineti recidivu moždanog udara

Nova studija identifikuje dva proteina koji mogu doprineti recidivu moždanog udara

Ljudi koji dožive arterijski ishemijski moždani udar (AIS) ili prolazni ishemijski moždani udar (TIA) imaju povećan rizik od drugog moždanog udara ili drugog velikog neželjenog kardiovaskularnog događaja (MACE), zbog čega je od ključne važnosti da se identifikuju faktori rizika i tretmani za sprečavanje ovih naknadne pojave.

Nova studija koju su vodili Škola javnog zdravlja Bostonskog univerziteta (BUSPH), Nacionalni institut za istraživanje zdravlja i nege (NIHR) Bristol Biomedicinski istraživački centar (Bristol BRC) i Veteran’s Affairs Boston Healthcare Sistem (VA Boston), identifikovala je nove genetske i molekularni faktori rizika koji mogu otkriti nove puteve za lečenje pacijenata nakon što dožive prvi moždani udar.

Objavljena u časopisu Moždani udar, studija je identifikovala CCL27 i TNFRSF14, dva proteina koja su povezana sa kasnijim MACE, ali ne i početnim moždanim udarima. Poznato je da ovi proteini aktiviraju upalu, koja igra ključnu ulogu u nastanku moždanog udara i mnogih hroničnih stanja i bolesti.

Nalazi sugerišu da je upala faktor koji doprinosi MACE ishodima među ljudima nakon prvog moždanog udara.

„Dok su prethodne studije pronašle povezanost između upale i incidenta AIS/MACE, naša studija je otkrila da ovi uzročni proteini takođe mogu imati ulogu u kasnijim MACE, što bi moglo dovesti do potencijalnih novih meta za lekove“, kaže ko-voditelj studije Nimish Adhikari, a Ph.D. student biostatistike na BUSPH i VA Bostonu.

Studiju je takođe vodio Andrev Elmore, viši naučni saradnik za nauku o zdravstvenim podacima na NIHR Bristol BRC.

Koristeći genetske informacije i podatke o medicinskoj istoriji iz dve velike biobanke, VA’s Million Veteran Program i UK Biobank, istraživački tim je sproveo studije asocijacija na genome (GVAS) specifične za predake kako bi pronašao povezanost između DNK i incidenta i naknadnih AIS i MACE.

GVAS se obično izvode da bi se utvrdilo da li su pojedinci prvi put imali medicinski događaj, ali primena ove metode na naredne MACE događaje mogla bi da baci nove uvide o progresiji moždanog udara, informacije koje bi bile dragocene za terapijsku identifikaciju lekova, kažu istraživači.

Ukupno, istraživači su pregledali 93.422 osobe koje su imale incidentni moždani udar, među kojima je 51.929 imalo naknadni MACE, a 45.120 je imalo naknadni AIS.

U analizama specifičnim za populaciju, primetili su dve značajne genetske varijante: rs76472767, blizu gena RNF220 na hromozomu 1 u afričkom poreklu GVAS za naredni MACE, i rs13294166, blizu gena LINC01492 na hromozomu 9 u istom poreklu A GVAS.

„Koristili smo te podatke da bismo otkrili da li postoje određeni molekuli koji su povezani sa incidentom ili kasnijim stanjima“, kaže Elmore. „Iz toga smo uspeli da identifikujemo vezu između određenih molekula koji igraju ulogu u upali i ovih moždanih udara i MACE ishoda.“

Iako je prevalencija moždanog udara opala širom sveta u poslednje tri decenije, on je i dalje drugi vodeći uzrok smrti i treći vodeći uzrok invaliditeta širom sveta, i ostaje značajan problem javnog zdravlja.

Moždani udar takođe nastavlja da nesrazmerno utiče na stanovništvo među rasnim, etničkim, socioekonomskim i geografskim linijama, podstičući zdravstvene nejednakosti u zemljama sa visokim i niskim prihodima. Identifikovanje novih ciljeva lekova za nove terapeutske intervencije koje sprečavaju progresiju moždanog udara moglo bi spasiti milione ljudi od invaliditeta i smrtnosti uzrokovanog moždanim udarom.

Nije poznato da li bi ciljanje na druge faktore rizika za moždani udar moglo da ponudi puteve za efikasan tretman nakon što neko doživi prvi moždani udar.

„Radujemo se što ćemo ovo istraživanje proširiti na druge kardiometaboličke ishode izvan moždanog udara“, kaže ko-senior i odgovarajući autor Gina Peloso, vanredni profesor biostatistike na BUSPH.