Novo istraživanje povezuje eritritol sa povećanim rizikom od kardiovaskularnih događaja

Novo istraživanje povezuje eritritol sa povećanim rizikom od kardiovaskularnih događaja

Novo istraživanje Klivlend klinike pokazuje da konzumiranje hrane sa eritritolom, popularnim veštačkim zaslađivačem, povećava rizik od kardiovaskularnih događaja kao što su srčani udar i moždani udar. Nalazi, iz nove interventne studije na zdravim dobrovoljcima, pokazuju da eritritol čini trombocite (vrstu krvnih ćelija) aktivnijim, što može povećati rizik od krvnih ugrušaka. Šećer (glukoza) nije imao ovaj efekat.

Objavljeno u časopisu Arteriosklerozna tromboza i vaskularna biologija, istraživanje dodaje sve više dokaza da eritritol možda nije toliko bezbedan kao što ga trenutno klasificiraju regulatorne agencije za hranu i da ga treba ponovo procijeniti kao sastojak. Studiju je sproveo tim istraživača Klivlend klinike kao deo serije istraživanja o fiziološkim efektima uobičajenih zamena za šećer.

„Mnoga profesionalna društva i kliničari rutinski preporučuju da ljudi sa visokim kardiovaskularnim rizikom — oni sa gojaznošću, dijabetesom ili metaboličkim sindromom — konzumiraju hranu koja sadrži zamene za šećer, a ne šećer“, rekao je stariji i dopisni autor dr Stenli Hejzen, dr. predsedava kardiovaskularnim i metaboličkim naukama u Istraživačkom institutu Lerner klinike u Klivlendu i šef odseka za preventivnu kardiologiju. „Ovi nalazi naglašavaju važnost daljih dugoročnih kliničkih studija za procenu kardiovaskularne bezbednosti eritritola i drugih zamena za šećer.“

Eritritol i drugi veštački zaslađivači su uobičajene zamene za stoni šećer u niskokaloričnim proizvodima sa niskim sadržajem ugljenih hidrata i „keto“ proizvodima. Eritritol je oko 70% sladak kao šećer i proizvodi se fermentacijom kukuruza. Nakon ingestije, eritritol se slabo metaboliše u telu. Umesto toga, ulazi u krvotok i napušta telo uglavnom kroz urin. Ljudsko telo prirodno stvara male količine eritritola, tako da se svaka dodatna potrošnja može akumulirati.

Eritritol je klasifikovan od strane američke Uprave za hranu i lekove i Evropske agencije za bezbednost hrane kao GRAS („opštepriznat kao bezbedan“) sastojak, što omogućava njegovu upotrebu bez ograničenja u prehrambenim proizvodima. Ovo je prvenstveno zato što je šećerni alkohol koji se prirodno nalazi u voću i povrću i nusproizvod metabolizma glukoze u ljudskom tkivu, iako u malim količinama.

Međutim, nedavne studije grupe dr Hazena su pronašle dokaze da eritritol u uobičajenim količinama može povećati kardiovaskularni rizik.

Sadašnje istraživanje se zasniva na prethodnoj studiji tima, objavljenoj prošle godine u Nature Medicine, koja je otkrila da je kod srčanih pacijenata sa visokim nivoom eritritola dvostruko veća verovatnoća da će doživeti veliki srčani događaj u naredne tri godine u poređenju sa onima sa niskim nivoom. Studija je takođe otkrila da dodavanje eritritola u krv ili trombocite pacijenata povećava stvaranje ugrušaka. Ove nalaze su potvrdile pretkliničke studije.

Nova studija ljudske intervencije je osmišljena tako da direktnije posmatra efekte na trombocite nakon gutanja eritritola u dozi koja se obično nalazi u sodi ili muffinu bez šećera. Kod 20 zdravih dobrovoljaca, istraživači su otkrili da se prosečan nivo eritritola nakon jela povećao preko 1000 puta u grupi koja je konzumirala eritritol u poređenju sa njihovim početnim nivoima. Rezultati su takođe otkrili da su učesnici pokazali značajno povećanje formiranja krvnih ugrušaka nakon konzumiranja eritritola, ali nije primećena promena nakon konzumiranja glukoze.

„Ovo istraživanje izaziva zabrinutost da standardna porcija hrane ili pića zaslađene eritritolom može akutno stimulisati direktan efekat stvaranja ugrušaka“, rekao je koautor studije V. H. Vilson Tang, MD, direktor istraživanja za srčanu insuficijenciju i medicinu za transplantaciju srca u Klivlendska klinika. „Eritritol i drugi šećerni alkoholi koji se obično koriste kao zamene za šećer treba proceniti za potencijalne dugoročne zdravstvene efekte, posebno kada se takvi efekti ne vide kod same glukoze.“

On dodaje da su rezultati ove studije posebno zapaženi jer dolaze nakon još jedne nedavne studije ove istraživačke grupe koja pokazuje da je ksilitol, još jedan uobičajeni veštački zaslađivač, proizveo slična povećanja nivoa u plazmi i na isti način uticao na agregaciju trombocita kod zdravih dobrovoljaca. . Kao i eritritol, studije sa ksilitolom su takođe uključivale opservacije velikih razmera koje pokazuju da su visoki nivoi ksilitola povezani sa povećanim rizikom od srčanog udara, moždanog udara ili smrti u naredne tri godine.

Autori primećuju da su dodatne kliničke studije koje procenjuju dugoročnu kardiovaskularnu bezbednost eritritola opravdane.

„Osećam da bi povremeno i u malim količinama biranje poslastica zaslađenih šećerom bilo poželjnije od konzumiranja pića i hrane zaslađene ovim šećernim alkoholima, posebno za ljude sa povećanim rizikom od tromboze, kao što su oni sa srčanim oboljenjima, dijabetesom ili metaboličkim sindromom“, dr. Hazen savetuje. „Kardiovaskularne bolesti se vremenom povećavaju, a srčane bolesti su vodeći uzrok smrti na globalnom nivou.

Istraživanje je deo tekuće istrage dr Hazena o faktorima koji doprinose rezidualnom kardiovaskularnom riziku. Njegov tim prati pacijente tokom vremena i pronalazi hemijske potpise u krvi koji mogu predvideti budući razvoj srčanih i metaboličkih bolesti. Napravio je pionirska otkrića u istraživanju ateroskleroze i inflamatornih bolesti, uključujući osnovno otkriće koje povezuje mikrobne puteve creva sa kardiovaskularnim bolestima i metaboličkim bolestima.

Dr Hazen takođe rukovodi Centrom za mikrobiom i ljudsko zdravlje Klivlendske klinike i drži katedru Jan Bleeksma za biologiju vaskularnih ćelija i aterosklerozu.