Nije pronađena veza između popularnih lekova za dijabetes i samoubistva

Nije pronađena veza između popularnih lekova za dijabetes i samoubistva

Postoji zabrinutost da uobičajeni lekovi za dijabetes mogu povećati rizik od samoubistva i samopovređivanja. U novoj studiji, koju su vodili istraživači sa Instituta Karolinska i objavljenoj u JAMA Internal Medicine, nije primećeno takvo povećanje rizika.

Lekovi tipa GLP-1 analoga snižavaju nivo šećera u krvi i koriste ih milioni ljudi širom sveta. Uglavnom se koriste za lečenje dijabetesa, ali su se lekovi kao što je Ozempic takođe pokazali efikasnim protiv gojaznosti, što je povećalo njihovu popularnost.

Istovremeno, američke i evropske vlasti za lekove upozorile su da mogu postojati rizici povezani sa lekom.

Prošle godine, Evropska agencija za lekove (EMA) pokrenula je istragu nakon oko 150 prijavljenih mogućih slučajeva suicidalnih misli i samopovređivanja uz upotrebu analoga GLP-1.

Istraga je završena u proleće i na osnovu tada dostupnih ograničenih podataka, zaključeno je da nema očiglednih veza. Istraživači sa Instituta Karolinska sada mogu dodatno podržati ovaj zaključak. Oni su analizirali velike količine podataka od ljudi koji su lečeni analozima GLP-1 u Švedskoj i Danskoj.

„Nismo pronašli jasnu vezu između upotrebe lekova i povećanog rizika od samoubilačke smrti, samopovređivanja ili depresije i poremećaja povezanih sa anksioznošću. Ovo je ohrabrujuće,“ kaže Bjorn Pasternak, glavni istraživač na Odeljenju za medicinu, Solna, Karolinska institut, i jedan od vodećih autora studije.

Podaci obuhvataju otprilike 300.000 odraslih osoba starosti od 18 do 84 godine koji su započeli terapiju bilo analozima GLP-1 ili inhibitorima SGLT2, drugom vrstom lekova za dijabetes, tokom 2013-2021.

Nakon srednjeg perioda praćenja od nešto više od dve godine, nije bilo očiglednog povećanja udela ljudi koji su izvršili samoubistvo, učestvovali u samopovređivanju ili patili od depresije ili poremećaja povezanih sa anksioznošću među korisnicima agonista GLP-1 receptora.

Peter Ueda, docent na istoj katedri i jedan od glavnih autora studije, ipak naglašava važnost većih studija kako se prikuplja više podataka.

„Važno je posebno ispitati ljude sa prethodnim samopovređivanjem ili samoubilačkim mislima jer su pod povećanim rizikom i moguće je da se bezbednosni profil leka razlikuje u ovoj grupi“, kaže on.