Pacijenti koji se suočavaju sa dijagnozom raka prolaze kroz emotivno i fizički izazovan period. U ovom ključnom trenutku, osim borbe sa bolešću, pacijenti moraju da se nose sa unutrašnjim sukobom između informisanja o svojoj prognozi i zadržavanja nade za izlečenje. Ovo je složen i delikatan proces koji zahteva pažljivo razmatranje kako bi se osiguralo da pacijenti dobiju potrebnu podršku i negu u skladu sa njihovim potrebama i željama.
Nada je esencijalni deo ljudskog iskustva i ima dubok uticaj na način na koji pacijenti sa rakom obrađuju informacije o svojoj bolesti i prognozi. Studije su pokazale da pacijenti sa rakom, bez obzira na to da li je njihova bolest izlečiva ili ne, često daju prioritet izlečenju kao svojoj najvećoj nadi. Međutim, kada se suoče sa neizlečivom dijagnozom, pacijenti se često nalaze u konfliktu između želje za informisanjem o svojoj bolesti i lečenju, i potrebe da zadrže nadu za bolju budućnost.
Komunikacija između pacijenata i lekara o prognozi je ključna kako bi pacijenti mogli da donesu informisane odluke o svojoj terapiji i nezi. Međutim, ova komunikacija može biti izazovna, kako za lekare, tako i za pacijente. Lekari su etički obavezni da obaveste pacijente o njihovoj prognozi kako bi im omogućili da donesu odluke o lečenju koje su u skladu sa njihovim vrednostima i željama. Sa druge strane, pacijenti se često suočavaju sa poricanjem i poteškoćama u prihvatanju stvarnosti svoje bolesti.
Netačna prognostička svest, odnosno nedostatak saglasnosti između percepcije pacijenta o svojoj prognozi i stvarne medicinske stvarnosti, može imati značajan uticaj na donošenje odluka o lečenju i kvalitet života pacijenata sa rakom. Uzimajući u obzir ovu kompleksnost, istraživači su razvili novi pristup merenju prognostičke svesti kod pacijenata, koji uzima u obzir i faktor nade.
Ovaj novi pristup, nazvan trinarni koncept, omogućava diferenciranje između pacijenata koji su svesni i prihvataju svoju prognozu, onih koji su svesni ali je ne prihvataju, i onih koji zaista nisu svesni. Ova nova perspektiva otvara nove puteve za pružanje pravovremene i adekvatne podrške pacijentima, kako bi se osiguralo da donesu odluke o lečenju i nezi koje odražavaju njihove stvarne potrebe i želje.
U kontekstu uznapredovalog raka, odnos između nade i stvarnosti je ključan. Dok je nada važna strategija suočavanja kod pacijenata sa rakom, „lažna“ nada može imati štetne posledice. Nedostatak saglasnosti između percepcije pacijenta i stvarne prognoze može dovesti do konfliktnog donošenja odluka o lečenju, odloženog upućivanja na palijativno zbrinjavanje i agresivnije nege na kraju života.
Poboljšanje razumevanja ovog složenog odnosa može voditi ka boljem pristupu u lečenju i nezi pacijenata sa rakom. Kroz dalja istraživanja i razvoj adaptivnih strategija podrške, možemo pružiti pacijentima sa rakom pravu podršku na njihovom putu ka ozdravljenju i kvalitetnijem životu.
