Naučnici otkrivaju genetsku predispoziciju za anksioznost

Naučnici otkrivaju genetsku predispoziciju za anksioznost

Istraživači sa Odeljenja za psihijatriju Jejla istražili su genetske profile više od milion učesnika upisanih u više kohorti širom sveta. Koristeći ovaj veliki skup podataka, otkrili su više od 100 gena povezanih sa anksioznošću.

Rezultati su objavljeni u časopisu Nature Genetics.

Anksiozni poremećaji i simptomi utiču na mnoge pojedince sa negativnim uticajem na kvalitet života ljudi. Razumevanje njihove genetske predispozicije može imati velike implikacije za razvoj efikasnijih terapija i tretmana za smanjenje štetnih posledica anksioznosti.

„Ovaj napor naglašava moć genetskih studija velikih razmera za seciranje kompleksne patogeneze anksioznosti pokazujući kako više gena koji deluju na različite funkcije mozga doprinose definisanju individualnog genetskog rizika“, rekao je dr Renato Polimanti, vanredni profesor psihijatrije na Medicinski fakultet Jejla i viši autor studije.

„Ovi nalazi otvaraju nove mogućnosti za razumevanje molekularne osnove psihopatologije i procenu mehanizama odgovornih za komorbiditet između anksioznosti i drugih negativnih zdravstvenih ishoda.“

Integrišući genetske informacije sa drugim molekularnim karakteristikama, naučnici su shvatili kako geni mogu da deluju na različite strukture mozga kako bi povećali rizik od razvoja anksioznih poremećaja i simptoma. Takođe su primetili da neki geni povezani sa anksioznošću takođe mogu predisponirati za druge mentalne bolesti, uključujući depresiju, šizofreniju i bipolarni poremećaj.

U skladu sa komorbiditetom anksioznosti sa fizičkim zdravljem, studija je takođe pokazala da je genetski rizik anksioznosti takođe u korelaciji sa nepsihijatrijskim stanjima. Konkretno, najjači dokazi su primećeni kod gastrointestinalnih poremećaja i ishoda povezanih sa bolom.

„Proučavajući anksiozne poremećaje u pet različitih predaka po prvi put, bili smo u mogućnosti da otkrijemo genetsku arhitekturu anksioznih poremećaja sa više moći za genetsko povezivanje“, rekla je Eleni Friligkou, MD, psihijatrija u Programu obuke za istraživanje neuronauka i prvi autor studija.

„Naši napori naglašavaju važnost povećanja raznolikosti u genetskim studijama kako bismo bolje razumeli korelate anksioznih poremećaja specifičnih za predake, ali i da bismo iskoristili moć genetskog otkrića unakrsnih predaka.“