Nova studija je otkrila da američke zajednice izložene vodi za piće kontaminiranoj ‘zauvek hemikalijama’ imaju do 33 procenta veću stopu određenih karcinoma.
Naučnici imaju dobar razlog da veruju da su brojna jedinjenja koja se nazivaju PFAS (per- i polifluoroalkil supstance) povezana sa rakom: već su umešana u rak bubrega, dojke i testisa, sa najmanje jednom od hemikalija , PFOA, označen kao kancerogen od strane Međunarodne agencije za istraživanje raka.
Ove hemikalije su prvi put korišćene u potrošačkim i industrijskim proizvodima 1940-ih, i iako su mnoge zamenjene, PFAS nažalost imaju trajnu zaostavštinu zahvaljujući njihovoj izuzetnoj termo i hemijskoj stabilnosti.
Oni su u našim kabanovima i presvlakama, paketima prehrambenih kosa i palica i posude i pene protiv požara. Kako se ove stvari raspadaju i postaju prekrivene tokom našeg okruženja, u našoj hrani su se zaustavili, našu pitku vodu i naša tela.
Novo istraživanje zasnovano je na podacima prikupljenim između 2016. i 2021. godine iz 1.080 okruga u Sjedinjenim Državama, što je jednako oko 156,1 miliona ljudi, što je otprilike polovina stanovništva zemlje.
Tim procenjuje da PFA iz vode za piće može svake godine doprineti između 4.000 i 7.000 slučajeva raka svake godine.
Otkrili su da su četiri vrste raka povećane na mestima gde je otkrivena neka vrsta PFAS na zabrinjavajućem nivou kontaminacije: to su karcinomi digestivnog sistema, endokrinog sistema, orofaringealnog i respiratornog sistema.
„Ovi nalazi nam omogućavaju da izvučemo početni zaključak o vezi između određenih retkih karcinoma i PFAS“, kaže istraživač sa Medicinske škole Keck Shiven Li. „Ovo sugeriše da je vredno istražiti svaku od ovih veza na individualizovaniji i precizniji način.“
Lako rastvoren u vodi, HEMIĆINE PFA ulaze u telo kroz kožu i pluća, ali najpoznalikoja tkiva koja su postavila digestivni sistem, pre nego što se prenose u druge tkive kroz krvotok.
„Ihrana i voda za piće su primarni putevi izloženosti PFAS-u, što dovodi do direktnog kontakta sa PFAS-om u ustima i ždrelu“, piše tim. Skoro svuda gde ove hemikalije dođu u telo, mogu izazvati potencijalnu štetu.
Na primer, prethodna istraživanja pokazala je kako bubreg, sa svojom ključnom ulogom u uklanjanju ovih hemikalija, može se oštetiti duže izloženost, potencijalno dovesti do raka bubrega.
Najveći efekat uočen u novoj studiji bio je između hemikalije PFBS (p erfluorobutan sulfonska kiselina) – materijala koji je uveden kao zamena za drugu vrstu zauvek hemikalije – i karcinoma usta i grla. Stopa incidencije ovih karcinoma bila je 33 procenta veća u prisustvu PFBS.
Do sada je istraživanje zdravstvenih efekata PFB-a ograničeno, ali EPA je smatrala manje toksičnim od svojih više zloglasnijih hemijskih rođaka, PFOA, poznati karcinogen i PFO, koji je i dalje pod istragom.
Važno je napomenuti da je potencijalna toksičnost hemikalije samo jedna faktorska zdravstvena vlasti moraju razmotriti u proceni rizika od suštine zabrinutosti. Na primer, stepen ekspozicije takođe može da se proceni.
Ako bilo koja vrsta PFAS-a, poput PFBS-a, izaziva rak u ustima i grlu, to može biti posledica oksidativnog haosa na njihovoj krhkoj podlozi. Ovaj mehanizam bi mogao da objasni zašto je otkrivanje nekih PFAS povezano sa rakom endokrinog sistema ili štitne žlezde, i zašto su drugi pozitivno povezani sa karcinomima digestivnog sistema.
Ali to nisu pitanja koja se ne posmatraju kao ova stvar može odgovoriti: da bi to postiglo, trebat će nam klinička studija koje nam mogu dati uzroku. Istraživači, međutim, kažu da već imamo dovoljno dokaza da više regrutujemo PFA.
„Određeni PFAS koji su manje proučavani moraju se više nadgledati, a regulatori treba da razmisle o drugim PFAS-ima koji možda još nisu striktno regulisani“, kaže Li.