Istraživački tim međunarodnih stručnjaka pokazuje fizičke mehanizme iza intergeneracione traume kod ljudi. Objašnjavaju zašto su ljudi sa porodičnom istorijom teškoća skloniji mentalnim poremećajima poput anksioznosti i depresije, čak iako sami nisu doživeli te teške događaje.
Istraživači su analizirali DNK prikupljenu od 48 sirijskih porodica kroz tri generacije. Ove porodice uključuju bake ili majke koje su, dok su bile trudne, pobegle od opsade i masakra u Hami 1982. godine ili od naoružane pobune 2011. godine, što su sve deo tekućeg sirijskog građanskog rata.
Blisko radeći sa ovim porodicama koje sada žive u Jordanu, istraživači su prikupili briseve obraza od 131 pojedinca, koji su zatim analizirani zbog promena u epigenetskim potpisima. Ove promene nisu u samom DNK sekvenciranju, već hemijske modifikacije koje utiču na to kako sekvence funkcionišu.
Istraživači su otkrili modifikacije u 14 oblasti genoma povezanih sa nasiljem kod pojedinaca čije su bake bile uključene u napad u Hami 1982. godine. Osim toga, osam od ovih modifikacija je opstalo kod unuka koji nisu direktno doživeli nasilje.
Rezultati su takođe pokazali znakove ubrzanog epigenetskog starenja, što potencijalno povećava rizik od bolesti povezanih sa starenjem. Dodatno, još 21 oblast genoma pokazala je znakove modifikacija izazvanih direktno nasiljem u sirijskom građanskom ratu.
Promene koje su istraživači primetili bile su dosledne među žrtvama nasilja i njihovim potomcima, što sugeriše da je stres sukoba promenio hemijsku komunikaciju povezanih gena.
