Novo istraživanje objavljeno u časopisu Pedijatrijsko istraživanje istražuje napredak u dijagnostici i lečenju sepse kod dece, posebno fokusirajući se na identifikaciju pouzdanih biomarkera. Sepsa, stanje opasno po život izazvano teškom infekcijom, može imati smrtnost od 4% do 50%, što čini pravovremenu dijagnozu i lečenje ključnim za poboljšanje prognoze.
Trenutne prakse se oslanjaju na biomarkere poput CRP-a, PCT-a i laktata, ali nedostatak jedinstvenog dijagnostičkog testa za pouzdano otkrivanje sepse predstavlja izazov. U cilju prevazilaženja ovih prepreka, istraživači su se okrenuli multi-omika tehnologiji, uključujući genomiku, transkriptomiku, proteomiku i metabolomiku, kako bi identifikovali pouzdane biomarkere.
Studija klasifikuje biomarkere prema fazi progresije sepse i pruža sveobuhvatan pregled napretka istraživanja na različitim nivoima omike. Genomika se bavi genetskim varijacijama povezanim sa osetljivošću na sepsu, dok transkriptomika identifikuje dijagnostičke mete mRNA ili miRNA. Proteomika istražuje ulogu proteina poput IL-27 u kombinaciji sa prokalcitoninom, dok metabolomika analizira metaboličke promene u telu.
Iako nijedan biomarker ne služi kao zlatni standard, grupa gena ili markera može poboljšati ranu dijagnozu, lečenje i prognozu sepse kod dece. Integracija višeslojnih podataka omike uz pomoć veštačke inteligencije obećava otkrivanje novih biomarkera. Dalja istraživanja i klinička validacija su neophodni kako bi se potvrdila efikasnost ovih biomarkera i unapredio tretman dece sa sepsom.
