Nanoplastika ima potencijal da pređe krvno-moždanu barijeru, otkriva studija

Nanoplastika ima potencijal da pređe krvno-moždanu barijeru, otkriva studija

Nova studija objavljena u časopisu Nano Today otkriva da nanoplastika, koja je sitne plastične čestice veličine manje od 1 mikrometra, može preći krvno-moždanu barijeru (BBB).

Istraživanje označava značajan napredak u razumevanju kako nanoplastika može da se prenese u ljudskoj krvi i da stupi u interakciju sa biološkim sistemima.

Predvođeni dr Fazelom A. Monikhom sa Univerziteta u Padovi i dr Šarkom Lehtonen sa Univerziteta istočne Finske, međunarodni tim naučnika istraživao je kako se nanoplastika napravljena od polistirena (PS) i polivinilhlorida (PVC) ponaša u ljudskoj plazmi i testirali svoju sposobnost da pređu BBB.

Istraživači su koristili novi pristup ugrađivanjem gadolinijuma, retkog zemnog metala, u nanoplastiku, omogućavajući precizno praćenje i kvantifikaciju njihovog kretanja i transformacije unutar ljudskog tela.

Tim je otkrio da nakon izlaganja ljudskoj plazmi, nanoplastika brzo privlači različite biomolekule, odmah formirajući „biološku koronu“ koja utiče na njihovo ponašanje i interakciju sa ćelijama.

Studija je pokazala da i PS i PVC nanoplastika mogu da pređu BBB, pri čemu PVC čestice pokazuju veću stopu penetracije. Međutim, prisustvo biološke korone značajno je smanjilo količinu nanoplastike koja ulazi u mozak.

Ljudska krvno-moždana barijera (BBB) sastoji se od čvrsto zbijenog sloja endotelnih ćelija, okruženih astrocitima i pericitima koji ograničavaju prolaz različitih molekula i supstanci iz krvi u mozak.

Prema istraživačima, prodor nanoplastike kroz BBB naglašava potrebu za daljim istraživanjem njihove potencijalne neurotoksičnosti i dugoročnih efekata na zdravlje ljudi.

Dr Lehtonen je prokomentarisao: „Naše istraživanje pruža ključni uvid u ponašanje nanoplastike u ljudskim biološkim sistemima. Razumevanje kako ove čestice prelaze krvno-moždanu barijeru otvara nove puteve za razvoj preventivnih mera protiv njihove potencijalne štete.“

Studija predstavlja značajan iskorak u oblasti nanotoksikologije. Očekuje se da će inovativne metode i nalazi biti instrumentalni u oblikovanju budućih istraživanja i propisa u vezi sa zagađenjem nanoplastikom i njegovim uticajem na zdravlje ljudi.