Maraton predstavlja veliki fizički izazov za ljudsko telo. Tokom trke, noge se umaraju, pluća gori, a srce radi naporno satima. Ova opterećenja postavljaju pitanje: da li trčanje 42 kilometra zapravo oštećuje srce?
Nedavna studija koja je trajala deset godina obuhvatila je 152 rekreativna maratonca i objavljena je u časopisu JAMA Cardiology. Istraživači su pratili zdravlje srca trkača pre i posle trka, kao i tokom naredne decenije. Rezultati su pokazali da, iako je desna komora srca privremeno smanjila sposobnost pumpanja odmah posle trke, oporavila se u roku od nekoliko dana.
Ovo otkriće je značajno jer su ranije studije ukazivale na mogućnost da dugotrajna fizička aktivnost može oštetiti srce. Mnoge od tih briga potekle su iz analiza krvi uzetih posle izdržljivosti. Nakon maratona, mnogi trkači pokazuju povišene nivoe troponina, supstance koja se oslobađa kada su srčane ćelije pod stresom.
Povišeni nivoi troponina obično se koriste za dijagnostikovanje srčanog udara. Međutim, u bolnicama se ovi nivoi procenjuju zajedno sa simptomima i testovima srca. Nakon dugotrajne fizičke aktivnosti, troponin često raste čak i kada nema znakova blokade arterija ili trajnog oštećenja srca.
Studije pokazuju da mnogi zdravi maratonci imaju povišene nivoe troponina nakon trke, uprkos normalnim testovima srca i odsustvu simptoma srčanog udara. Ovaj porast se čini kao odraz privremenog stresa na srčane ćelije, a ne trajnog oštećenja.
Desna strana srca posebno je pogođena tokom maratona, jer pumpa krv kroz pluća gde pritisak naglo raste tokom vežbanja. Istraživanja su pokazala da desna komora postaje privremeno uvećana i manje efikasna odmah nakon dugih trka, pre nego što se vrati u normalu.
Novi desetogodišnji rezultati pružaju uverenje da ovi ponovljeni kratkotrajni stresovi ne dovode nužno do dugotrajnih oštećenja kod većine rekreativnih trkača. Tokom decenije trčanja maratona, struktura srca i sposobnost pumpanja ostali su u normalnim granicama.
Međutim, to ne znači da je trčanje bez rizika. Maraton može otkriti skrivene srčane bolesti, posebno koronarnu arterijsku bolest. Nedavno je u britanskoj štampi objavljen tragičan slučaj 42-godišnjeg trkača koji je umro od srčanog udara, iako je prvobitno bio uveren da nije u opasnosti.
Ova razlika je ključna. Bol u grudima, otežano disanje ili gubitak svesti tokom ili nakon vežbanja ne mogu se jednostavno ignorisati samo zato što je neko fizički spreman. U ljudi sa simptomima, povišeni nivoi troponina obično ukazuju na veoma drugačiji proces od benignih porasta viđenih nakon maratona kod inače zdravih trkača.
Smrtnost tokom maratona je veoma retka. Velike studije sugerišu da se dešava oko jedan smrtni slučaj na svakih 100.000 trkača, a ovaj rizik se smanjio tokom vremena kako se medicinska podrška na trkama poboljšala. Kada se dogodi iznenadni srčani zastoj, obično je povezan sa nedijagnostikovanom srčanom bolešću, a ne sa oštećenjem uzrokovanim trčanjem.
