Ljudi sa samoubilačkim mislima pokazuju sličnosti u uzorcima krvi

Ljudi sa samoubilačkim mislima pokazuju sličnosti u uzorcima krvi

Naučnici su smislili način da identifikuju one koji su najviše izloženi riziku od samoubilačkog ponašanja, samo na osnovu bioloških markera u njihovoj krvi.

Analiza nije sigurna, ali u testu od skoro 200 učesnika – polovina od kojih je imala veliki depresivni poremećaj i samoubilačke ideje, a polovina nije – tačnost dijagnoze bila je oko 90 procenata.

Taj impresivan rezultat postignut je korišćenjem samo nekoliko markera proizvodnje energije u ćelijama tela: pet metabolita u krvi ženskih učesnika i nešto drugačijih pet kod muškaraca.

Sve u svemu, odabrani pojedinci sa refraktornim velikim depresivnim poremećajem (tr-MDD) pokazali su značajne nedostatke u metabolitima u krvi kao što su karnitin (koji igra ulogu u proizvodnji ćelijske energije), CoK10 (koji pomaže u pretvaranju hrane u energiju), folna kiselina (koja reguliše ekspresija gena), citrulin (koji pomaže u uklanjanju toksina kao što je amonijak), vitamin D (koji je povezan sa apsorpcijom kalcijuma) i lutein, za koji se sumnja da ima antiinflamatorna svojstva.

„Nijedan od ovih metabolita nije magični metak koji će u potpunosti preokrenuti nečiju depresiju“, objašnjava lekar-naučnik Robert Naviauk sa Univerziteta Kalifornije u San Dijegu.

„Međutim, naši rezultati nam govore da možda postoje stvari koje možemo učiniti da podstaknemo metabolizam u pravom smeru kako bismo pomogli pacijentima da bolje reaguju na lečenje, a u kontekstu samoubistva, ovo bi moglo biti dovoljno da spreči ljude da pređu taj prag. .“

U međuvremenu, biomarkeri poput mlečne kiseline i faktora rasta fibroblasta 21 (FGF21), koji su povezani sa mitohondrijalnim stresom, bili su povišeni među onima sa suicidalnim idejama.

Dok su simptomi velikog depresivnog poremećaja (MDD) prvenstveno psihološki, u poslednjih desetak godina istraživanja su sve više otkrivala vezu između depresije i metaboličkih bolesti. Oba stanja karakterišu osnovna hronična inflamatorna stanja.

S obzirom na to da klinički tretmani za depresiju ne rade za sve, mnogi naučnici sada proučavaju markere zapaljenja u nadi da će pronaći nove mete za lekove.

„[Moderne tehnologije poput metabolomike nam pomažu da slušamo razgovore ćelija na njihovom maternjem jeziku, a to je biohemija“, kaže Naviauk.

Međutim, kao što možete zamisliti, teško je otkriti šta svaka komponenta ćelije pokušava da kaže kada mnogi entiteti razgovaraju odjednom.

U trenutnoj studiji, istraživači su izmerili ne manje od 448 metabolita da bi pronašli nešto više od šačice koji su relevantni za depresiju i samoubilačke ideje.

Dok su prethodne studije povezivale depresiju samu sa povećanim oksidativnim stresom u ćelijama i tkivima, ovo novo istraživanje sugeriše drugačiji efekat za one sa samoubilačkim idejama.

Nasuprot oksidativnom stresu, ‘reduktivni’ stres se javlja kada metaboličko srce ćelije, mitohondrije, usporava proizvodnju reaktivnih vrsta kiseonika, pokrećući ćeliju da ubrza svoj metabolizam.

Kada se ne označi, ovo uzrokuje prelivanje ćelijske energije koju proizvode metaboličke ćelije zvane ATP.

„Kada je ATP unutar ćelije, deluje kao izvor energije, ali izvan ćelije je signal opasnosti koji aktivira desetine zaštitnih puteva kao odgovor na neki stresor iz okoline“, objašnjava Naviauk.

„Pretpostavljamo da pokušaji samoubistva zapravo mogu biti deo većeg fiziološkog impulsa da se zaustavi odgovor na stres koji je postao nepodnošljiv na ćelijskom nivou.“

Metaboliti purina, na primer, su posrednik metaboličkog reduktivnog stresa, a u trenutnoj studiji, ovi markeri su smanjeni među onima sa samoubilačkim idejama.

Primetno je da je samopovređivanje takođe dobro utvrđena komplikacija viška proizvodnje purina u retkom neurogenetskom poremećaju poznatom kao Lesch-Nihanov sindrom.

Markeri krvi koji su u osnovi suicidalnih ideja još uvek moraju biti potvrđeni u daljim istraživanjima, ali autori trenutne studije se nadaju da će njihovi nalazi jednog dana pomoći u spasavanju života.

Ako je ova priča izazvala zabrinutost ili morate da razgovarate sa nekim, pozovite:

Nacionalni SOS telefon 011/77-77-000 ili

Centar „Srce“ (od 14-23h) 0800/300-303 (www.centarsrce.org).