Ljudi imaju ‘šesto čulo’, i ono je zapravo od vitalnog značaja za naše zdravlje

Ljudi imaju ‘šesto čulo’, i ono je zapravo od vitalnog značaja za naše zdravlje

Većina ljudi poznaje pet čula (dodir, vid, sluh, miris i ukus), ali ne znaju svi da imamo dodatno čulo koje se zove interocepcija.

Ovo je osećaj unutrašnjeg stanja našeg tela. Pomaže nam da osetimo i protumačimo unutrašnje signale koji regulišu vitalne funkcije u našem telu, kao što su glad, žeđ, telesna temperatura i rad srca.

Iako ne obraćamo mnogo pažnje na to, to je izuzetno važan osećaj jer osigurava da svaki sistem u telu radi optimalno.

To radi tako što nas upozorava na to kada naše telo možda nije u ravnoteži – na primer, tera nas da posegnemo za pićem kada osećamo žeđ ili nam govori da skinemo džemper kada nam je prevruće.

Interocepcija je takođe važna za naše mentalno zdravlje. To je zato što doprinosi mnogim psihološkim procesima – uključujući donošenje odluka, društvene sposobnosti i emocionalno blagostanje.

Poremećena interocepcija je čak prijavljena u mnogim stanjima mentalnog zdravlja – uključujući depresiju, anksioznost i poremećaje u ishrani. To takođe može objasniti zašto mnoga stanja mentalnog zdravlja imaju slične simptome – kao što su poremećaj sna ili umor.

Uprkos tome koliko je interocepcija važna za sve aspekte našeg zdravlja, malo se zna o tome da li se muškarci i žene razlikuju u tome koliko tačno osećaju unutrašnje signale svog tela.

Do sada, studije koje su istraživale da li cisrodni muškarci i žene (osoba čiji je rodni identitet usklađen sa njihovim biološkim polom) različito osećaju i tumače interoceptivne signale iz svog srca, pluća i stomaka, našle su različite rezultate. Važno je otkriti da li postoje razlike, jer to može poboljšati naše razumevanje razlika u mentalnom i fizičkom zdravlju.

Da bismo dobili jasniju sliku, kombinovali smo podatke iz 93 studije koje se bave interocepcijom kod muškaraca i žena. Fokusirali smo se na studije koje su posmatrale kako ljudi percipiraju signale srca, pluća i stomaka u nizu različitih zadataka.

Na primer, u nekim studijama učesnici su brojali otkucaje srca, dok su drugi tražili od učesnika da utvrde da li se trepćuće svetlo dogodilo kada im se stomak skupio, ili da testiraju da li mogu da otkriju razliku u dahu dok udišu u uređaj koji otežava uradi to normalno.

Naša analiza je otkrila da se interocepcija zapravo razlikuje između muškaraca i žena. Žene su bile znatno manje tačne u zadacima fokusiranim na srce (i donekle na plućima) u poređenju sa muškarcima. Čini se da se ove razlike ne objašnjavaju drugim faktorima – kao što su napori učesnika tokom zadatka ili fiziološkim razlikama, kao što su telesna težina ili krvni pritisak.

Iako smo otkrili značajne razlike u zadacima otkucaja srca, rezultati za druge zadatke su bili manje jasni. To bi moglo biti zato što je samo mali deo studija razmatrao percepciju pluća i stomaka. Možda je prerano reći da li se muškarci i žene razlikuju u percepciji ovih signala.

Naši nalazi mogu biti važni da nam pomognu da razumemo zašto su mnoga uobičajena stanja mentalnog zdravlja (kao što su anksioznost i depresija) češća kod žena nego kod muškaraca od puberteta nadalje.

Predloženo je nekoliko teorija koje objašnjavaju ovo – kao što su genetika, hormoni, ličnost i izloženost stresu ili nedaćama u detinjstvu.

Ali pošto znamo da je interocepcija važna za dobrobit, moguće je da razlike u interocepciji delimično objasne zašto više žena pati od anksioznosti i depresije nego muškaraca.

To je zato što poteškoće sa interocepcijom mogu uticati na mnoge oblasti, uključujući emocionalne, društvene i kognitivne funkcije, koje su svi poznati faktori rizika za mnoga stanja mentalnog zdravlja.

Poznavanje razlika u tome kako muškarci i žene osećaju interoceptivne signale takođe može biti važno za lečenje mentalnih bolesti.

Dok nove studije sugerišu da poboljšanje interocepcije poboljšava mentalno zdravlje, studije takođe sugerišu da muškarci mogu koristiti interoceptivne signale – na primer iz svog srca – više nego žene kada obrađuju svoje emocije.

Prijavljene su i druge razlike, sa studijama koje sugerišu da žene obraćaju više pažnje na interoceptivne signale nego muškarci.

To bi moglo značiti da tretmani koji ciljaju ili nastoje da poboljšaju interocepciju mogu bolje raditi za neke ljude, ili da različite tehnike mogu bolje raditi za druge. Ovo je nešto što će buduća istraživanja morati istražiti.

Ali iako znamo da ove razlike postoje, još uvek ne znamo šta ih uzrokuje. Istraživači imaju nekoliko teorija, uključujući različite fiziološke i hormonalne promene koje većina muškaraca i žena doživljava. To takođe može biti uzrokovano razlikama u tome koliko je muškaraca i žena naučeno da razmišljaju o svojim emocijama ili interoceptivnim signalima, kao što je bol.

Bolje razumevanje svih faktora koji utiču na interoceptivnu sposobnost može biti važno za jednog dana razvoj boljih tretmana za mnoga stanja mentalnog zdravlja.