Kako gojaznost uništava naše mitohondrije

Kako gojaznost uništava naše mitohondrije

Broj ljudi sa gojaznošću se skoro utrostručio od 1975. godine, što je dovelo do epidemije širom sveta. Dok faktori životnog stila kao što su ishrana i vežbanje igraju ulogu u razvoju i napredovanju gojaznosti, naučnici su shvatili da je gojaznost takođe povezana sa intrinzičnim metaboličkim abnormalnostima.

Sada su istraživači sa Medicinskog fakulteta Univerziteta Kalifornije u San Dijegu bacili novo svetlo na to kako gojaznost utiče na naše mitohondrije, najvažnije strukture naših ćelija koje proizvode energiju.

U studiji objavljenoj u Nature Metabolism, istraživači su otkrili da kada su miševi hranjeni ishranom sa visokim sadržajem masti, mitohondrije u njihovim masnim ćelijama su se raspale na manje mitohondrije sa smanjenim kapacitetom za sagorevanje masti. Dalje, otkrili su da ovaj proces kontroliše jedan gen. Brisanjem ovog gena iz miševa, uspeli su da ih zaštite od viška težine, čak i kada su jeli istu ishranu sa visokim sadržajem masti kao i drugi miševi.

„Preopterećenje kalorijama od prejedanja može dovesti do povećanja telesne težine i takođe pokreće metaboličku kaskadu koja smanjuje sagorevanje energije, čineći gojaznost još gorom“, rekao je Alan Saltiel, dr. „Gen koji smo identifikovali je kritičan deo te tranzicije od zdrave težine do gojaznosti.“

Gojaznost, koja pogađa više od 40% odraslih u Sjedinjenim Državama, nastaje kada telo akumulira previše masti, koje se prvenstveno skladište u masnom tkivu. Masno tkivo normalno pruža važne mehaničke prednosti amortizacijom vitalnih organa i obezbeđivanjem izolacije. Takođe ima važne metaboličke funkcije, kao što su oslobađanje hormona i drugih ćelijskih signalnih molekula koji upućuju druga tkiva da sagorevaju ili skladište energiju.

U slučaju kalorijske neravnoteže kao što je gojaznost, sposobnost masnih ćelija da sagorevaju energiju počinje da opada, što je jedan od razloga zašto ljudima sa gojaznošću može biti teško da izgube težinu. Kako počinju ove metaboličke abnormalnosti je među najvećim misterijama oko gojaznosti.

Da bi odgovorili na ovo pitanje, istraživači su dali miševe ishranom sa visokim sadržajem masti i izmerili uticaj ove dijete na mitohondrije njihovih masnih ćelija, strukture unutar ćelija koje pomažu u sagorevanju masti. Otkrili su neobičan fenomen. Nakon konzumiranja dijete sa visokim sadržajem masti, mitohondrije u delovima masnog tkiva miševa su podvrgnute fragmentaciji, cepajući se na mnogo manjih, neefikasnih mitohondrija koje su sagorevale manje masti.

Pored otkrivanja ovog metaboličkog efekta, takođe su otkrili da ga pokreće aktivnost jednog molekula, nazvanog RaIA. RaIA ima mnogo funkcija, uključujući pomaganje u razbijanju mitohondrija kada ne funkcionišu. Novo istraživanje sugeriše da kada je ovaj molekul preaktivan, on ometa normalno funkcionisanje mitohondrija, izazivajući metaboličke probleme povezane sa gojaznošću.

„U suštini, čini se da hronična aktivacija RaIA igra ključnu ulogu u suzbijanju potrošnje energije u gojaznom masnom tkivu“, rekao je Saltiel. „Razumevanjem ovog mehanizma, mi smo jedan korak bliže razvoju ciljanih terapija koje bi mogle da se pozabave povećanjem telesne težine i povezanim metaboličkim disfunkcijama povećanjem sagorevanja masti.“