Kako beta talasi našeg mozga predviđaju mucanje

Kako beta talasi našeg mozga predviđaju mucanje

Beta talasi su moždani talasi povezani sa mislima, akcijama i reakcijama; na primer, beta talasi utiču na to kako biste reagovali na biciklistu koji juri ka vama dok prelazite ulicu. Novo istraživanje otkriva da oni takođe mogu predvideti kada će osoba mucati.

Tim istraživača govora i psihologije angažovao je 30 osoba koje mucaju da identifikuju 50 reči za koje je verovatno da dovesti do mucanja. Učesnicima je zatim pokazan ekran sa vizuelnim znakovima koji su ih naveli da izgovore svaku reč. Tokom ovog zadatka, istraživači su pratili moždanu aktivnost učesnika koristeći magnetoencefalografiju (MEG) – tehniku neuroimaginga koja mapira električne struje mozga. Otkrili su povećane beta talase povezane sa znakovima koji su prethodili rečima koje su učesnici mucali u poređenju sa rečima koje su učesnici govorili tečno.

Njihovi nalazi su objavljeni u časopisu Neurobiologija jezika.

„Znamo da u kontekstu ovog zadatka, učesnici predviđaju mucanje, što znači da znaju kada će da mucaju“, kaže Erik S. Džekson, vanredni profesor komunikativnih nauka i poremećaja na NIU Steinhardt.

„Budući da su osobe koje mucaju obično nesklone mucanju zbog negativnih reakcija slušalaca tokom čitavog života, njihova početna reakcija uključuje inhibiciju ili „smrznutu“ reakciju.

Studija kaže da se beta aktivnost verovatno javlja u desnom pre-suplementarnom motornom području, oblasti mozga koja je kritična za pauziranje ili zaustavljanje pokreta ili radnji. Autori primećuju da MEG ima ograničenja u vezi sa prostornom preciznošću i stoga, iako nije tako verovatno, moguće je da se beta aktivnost može javiti u susednom delu mozga kao što je desni dorsolateralni prefrontalni korteks koji igra ključnu ulogu u drugim oblicima. inhibitorne kontrole kao i pamćenja i donošenja odluka.

Džekson kaže da su se prethodna istraživanja fokusirala na poređenje tečnog govora između onih koji mucaju i onih koji ne mucaju i da bi ovaj eksperiment mogao da podstakne dodatna istraživanja koja se posebno fokusiraju na osobe koje mucaju i njihovu neuronsku aktivnost u vezi sa mucavim govorom.

„Ova studija je najveća i najizbalansiranija neurofunkcionalna istraga mucanja i tečnog govora do sada“, pišu autori.

„Želeli bismo da dodatno razumemo ove odgovore kod osoba koje mucaju, posebno da li se ili kada se razviju kod dece. Takođe smo zainteresovani za ciljanje ovih odgovora neuromodulacijom kako bismo testirali da li promena aktivnosti u ovoj oblasti olakšava tečnost za one koji mucaju“, kaže Džekson.