Vežbanje može poboljšati dugoročne ishode za preživele od raka u detinjstvu

Vežbanje može poboljšati dugoročne ishode za preživele od raka u detinjstvu

Novo istraživanje sa Univerziteta Alberta nudi nadu u poboljšanje dugoročnih zdravstvenih ishoda za osobe koje su preživele rak u detinjstvu, fokusirajući se na ulogu vežbanja u smanjenju rizika od kardiovaskularnih problema kasnije u životu.

Kaitlin Veinkauf i Emma Fife, počasne studentkinje na Fakultetu medicinskih sestara, zajedno sa svojim mentorima Stephenom Foulkesom i Markom Haikovskim, istraživale su uticaj antraciklinske hemoterapije i zračenja na kardiovaskularni sistem preživelih od raka u detinjstvu. Njihova studija je identifikovala značajno povećan rizik od srčanih problema među ovom populacijom, što je dovelo do zaključka da je nivo kardiorespiratorne kondicije među njima znatno niži nego kod njihovih vršnjaka.

„Hemoterapija i zračenje, dok ciljaju ćelije raka, mogu uzrokovati slučajna oštećenja drugih telesnih sistema, uključujući kardiovaskularni“, objašnjava Foulkes. „Ovo može dovesti do preranog zatajenja srca, što je češće kod preživelih od raka u detinjstvu u poređenju sa njihovim vršnjacima.“

Studija je analizirala podatke iz 18 istraživanja koja su pratila 796 preživelih od raka i 1.379 zdravih vršnjaka istog pola i starosti, koristeći maksimalnu potrošnju kiseonika kao meru kardiorespiratorne kondicije. Rezultati su pokazali da je vežbanje ključno za poboljšanje ove kondicije i smanjenje rizika od srčanih problema.

„Preporučujemo uključivanje merenja maksimalnog unosa kiseonika u rutinske procene preživelih od raka u detinjstvu kako bismo identifikovali one koji su u opasnosti od budućih kardiovaskularnih problema“, navode Veinkauf i Fife. „Programi rehabilitacije vežbanja mogu biti od vitalnog značaja za zatvaranje ovog jaza u fitnesu između preživelih od raka i njihovih vršnjaka.“

Studija je privukla pažnju na nedavnom Kongresu preventivne kardiologije Evropskog kardiološkog društva, gde su preliminarni nalazi bili dočekani sa interesovanjem. Dalja istraživanja o vrstama i efikasnosti intervencija su neophodna kako bi se razvili efikasniji programi rehabilitacije za ovu populaciju.