Nova studija sa Karolinskog instituta istražuje složenu povezanost između upalnih bolesti creva (IBD) i hroničnih bubrežnih oboljenja (CKD), naglašavajući potrebu za pažljivim praćenjem funkcije bubrega kod pacijenata sa IBD-om.
IBD, koja obuhvata Kronovu bolest i ulcerozni kolitis, može povećati rizik od oštećenja bubrega usled hronične upale, neželjenih reakcija na terapije i hirurških zahvata poput kolektomije. Biološke terapije, koje su revolucionisale lečenje IBD-a, takođe mogu nositi rizik od retkih komplikacija bubrega, što zahteva dodatna istraživanja.
Ključni nalazi istraživanja:
✔ Pacijenti sa IBD-om imaju povećan rizik od bubrežnih komplikacija poput nefrolitijaze i intersticijskog nefritisa.
✔ Kolektomija može izazvati neravnotežu elektrolita i dehidraciju, povećavajući rizik od bubrežnih oštećenja.
✔ Biološke terapije, poput vedolizumaba, iako efikasne u suzbijanju upale, mogu imati potencijalne neželjene efekte na bubrege.
Doktorand Juenhang Jang, vodeći istraživač studije, istakao je da je neophodno standardizovati protokole za praćenje funkcije bubrega kod pacijenata sa IBD-om, posebno kod onih koji prolaze kroz hirurške zahvate ili biološku terapiju.
Istraživanje naglašava potrebu za uzdužnim studijama kako bi se razjasnila dvosmerna veza između IBD-a i CKD-a. Takođe, ističe važnost saradnje između gastroenterologa i nefrologa kako bi se razvile efikasnije strategije lečenja i poboljšali dugoročni ishodi pacijenata.
