Istraživanja otkrivaju faktore rizika za lošu kontrolu astme kod dece

Istraživanja otkrivaju faktore rizika za lošu kontrolu astme kod dece

Nedavna studija Univerziteta u Alberti baca više svetla na to kako su perinatalno zdravlje i rani životni događaji povezani sa kontrolom astme kod dece. „Perinatalni i rani životni faktori i kontrola astme među predškolcima: retrospektivna kohortna studija zasnovana na populaciji“ objavljena je u BMJ Open Respiratoriy Research.

„Problem je u tome što ako (dečja astma) nije dobro kontrolisana, to je glavni pokretač hitnih prijema u bolnicu i nalazi se u prvih 10 uzroka izgubljenih godina života prilagođenih invalidnosti među decom“, kaže viši autor Marija Ospina, vanredni profesor na Katedri za akušerstvo i ginekologiju Medicinsko-stomatološkog fakulteta i vanredni profesor na Katedri za javno zdravlje na Univerzitetu Kvins.

„Troškovi zdravstvenog sistema su takođe prilično veliki“, dodaje Ospina. „Ako deca nemaju dobru kontrolu astme, takođe propuštaju školske dane. Dakle, što ranije možemo da uradimo stvari da kontrolišemo astmu, to bolje.“

Astma je najčešća hronična bolest u detinjstvu, koja pogađa do 13% dece u Kanadi, prema Statističkom zavodu Kanade. Do šeste godine, između 50% i 60% onih koji su imali predškolsku astmu više nemaju simptome, ali čak i za njih, njihova astma u detinjstvu može imati trajan uticaj na funkciju pluća u odrasloj dobi.

Istraživači su pogledali podatke za više od 7.200 dece rođene u Alberti od 2010. do 2012. kojima je dijagnostikovana astma pre pete godine. Otkrili su da su upotreba antibiotika, gestacijski dijabetes, pušenje u trudnoći, porođaj carskim rezom, letnji porođaj i teške respiratorne infekcije u ranom životu povezani sa povećanim rizikom od loše kontrole simptoma astme kod predškolske dece.

„Sve je to deo sve većeg broja dokaza o tome koliko je vremenski period tokom trudnoće i ranog života važan za naš razvoj“, napominje glavni autor Linn Moore, koja je sprovela istraživanje dok je bila postdoktorski saradnik na U of A.

„Poruka porodicama bi bila da kako učimo sve više o ovim vrstama faktora rizika, možda ćemo moći da izbegnemo ili kontrolišemo neke od njih“, kaže Mur. „Neke ne možemo da kontrolišemo, ali je i dalje važno znati da li su tu. Sve je u prevenciji i svesti o tome koji su rizici.“

Ospina dodaje da je važno ne stigmatizovati ponašanje majki. „To nije svrha ovog rada. Ne radi se o tome da se majka okrivi za individualno izlaganje tokom trudnoće. To je ključna poruka ovde.“

„To bi nas takođe trebalo pozvati da ženama pružimo više podrške kako bi mogle da donose zdrave, informisane odluke tokom trudnoće, što može imati značajne implikacije na zdravlje dece kasnije“, kaže ona. „Osiguravajući da majke imaju neophodnu podršku i informacije, možemo promovisati zdravstvene strategije koje mogu pomoći u efikasnijoj kontroli simptoma astme u detinjstvu.“