Tokom izolacije zbog kovida, mnoga deca su pronalazila utehu i zabavu u svojim imaginarnim prijateljima. Ovi prijatelji mogu imati najrazličitije oblike – od plišane igračke do fotografije. Tako je „Veliki Slepi Miš“, meksički slobodnorepi slepi miš sa stranice 121 jedne knjige, postao verni saputnik jednom detetu tokom pandemije. Prema stručnjacima, imaginarni saputnici su izuzetno česti među decom i pružaju im siguran prostor za istraživanje društvenih odnosa, dok istovremeno donose zabavu i utehu.
Psihološkinja Trejsi Glison objašnjava da ovi saputnici nisu nužno nevidljivi prijatelji, kako odrasli često misle, već mogu biti i predmeti koje deca oživljavaju i tretiraju kao stvarne. Imaginarni prijatelji pomažu deci da se nose sa nesigurnostima društvenih odnosa, omogućavajući im da na bezbedan način vežbaju komunikaciju i rešavanje sukoba. Oni takođe mogu biti način suočavanja sa stresom ili traumom, ali su najčešće samo oblik kreativne igre.
Kako istraživanja pokazuju, čak 65% dece do sedme godine ima bar jednog imaginarnog prijatelja. Ovi saputnici dolaze u različitim oblicima – mogu biti ljudi, životinje ili čak neživi predmeti, poput kutije mleka ili konzerve paradajz-pirea. Kroz ove odnose, deca uče kako da izraze emocije, rešavaju konflikte i snalaze se u složenim društvenim situacijama, dok istovremeno uživaju u slobodi stvaranja i istraživanja svog unutrašnjeg sveta.
Imaginarni prijatelji mogu igrati važnu ulogu u životu dece čak i u periodu osnovne škole, pa i kasnije. Oni im pružaju osećaj kontrole i autonomije, koji često nemaju u drugim aspektima života. Iako se roditelji ponekad brinu zbog prisustva imaginarnog prijatelja, stručnjaci ih uveravaju da su ovakva prijateljstva potpuno normalan, zdrav i kreativan deo detinjstva.
