Identifikovanje veza između neželjenih događaja u detinjstvu i poremećaja upotrebe supstanci

Identifikovanje veza između neželjenih događaja u detinjstvu i poremećaja upotrebe supstanci

Fizičko i seksualno zlostavljanje, imati roditelje koji zloupotrebljavaju supstance i prisustvovati nasilnim zločinima su tragični događaji koji ne ostaju zaključani u jednom trenutku. Umesto toga, oni se nazivaju negativnim iskustvima iz detinjstva (ACE) i 64% odraslih Amerikanaca koji su učestvovali u nedavnom istraživanju prijavilo je da su doživeli najmanje jedan ACE pre nego što su napunili 18 godina.

Posledice ovih događaja mogu se proširiti na odraslo doba i uključiti štetna ponašanja kao što je samo-lečenje – za koje je jedna nova studija pokazala da je slično dodavanju ulja u već zapaljenu vatru.

Ovo istraživanje, objavljeno u časopisu Nature Human Behavior, pokazuje da su osobe koje su izložene ACE pod povećanim rizikom od razvoja poremećaja raspoloženja, anksioznosti i upotrebe supstanci. Delimično, rizik od poremećaja upotrebe supstanci je povezan sa upotrebom alkohola ili droga za samolečenje poremećaja raspoloženja i anksioznosti.

Henri Kranzler, MD, profesor psihijatrije i direktor Centra za studije zavisnosti na Medicinskom fakultetu Perelman na Univerzitetu u Pensilvaniji, bio je koautor rada. On i njegove kolege su otkrili da su ljudi sa ovim mentalnim zdravstvenim problemima prijavili da imaju više ACE-a i da im nedostaju zaštitni faktori, kao što su bliske porodične veze, koji mogu ublažiti njihovu štetu.

Međutim, prema Kranzleru, postoji više ulaznih tačaka. „Ovi nalazi ukazuju na to da višestruki putevi vode do stanja mentalnog zdravlja nakon izlaganja nedaćama u detinjstvu“, rekao je Kranzler.

Aksiom „deca su otporna“ nastavlja da se testira, a ponekad i krši, dok se svet nastavlja da se prilagođava uticaju učenja na daljinu, zaostalom socijalno-emocionalnom razvoju i spektru problema koji su opterećivali decu tokom poslednjih nekoliko godina.

Taj spektar uključuje uticaj ACE na decu širom zemlje. Prema Centrima za kontrolu i prevenciju bolesti, tri od četiri srednjoškolca prijavila su da su doživela najmanje jedan ACE tokom pandemije i veća je verovatnoća da će prijaviti loše mentalno zdravlje ili samoubilačko ponašanje.

Druga istraživanja su pokazala da negativna iskustva iz detinjstva mogu uticati na negativno ponašanje u odraslom dobu, kao i detaljno opisati značajan ekonomski uticaj ACE.

Jedna nedavna studija stavila je nacionalno ekonomsko opterećenje zdravstvenih stanja odraslih povezanih sa ACE na 14,1 bilion dolara godišnje (183 milijarde dolara direktne medicinske potrošnje i 13,9 biliona dolara izgubljenih zdravih godina života), ili 88.000 dolara po oboleloj odrasloj osobi godišnje i 2,4 miliona dolara tokom njihovog života.

Grupa koju je predvodio Kranzler ispitala je povezanost između ACE, poremećaja raspoloženja ili anksioznosti i zavisnosti od supstanci kod 12.668 osoba — 42,5% crnaca i 42,1% belaca) i uporedila dve osnovne hipoteze: samo-lečenje (korišćenje supstanci za suočavanje sa traumom) i supstanca- izazvani psihijatrijski poremećaji (problemi mentalnog zdravlja uzrokovani upotrebom supstanci).

Pronađena je jača podrška hipotezi o samolečenju, što sugeriše da intervencije koje se fokusiraju na veštine suočavanja i emocionalnu otpornost mogu pomoći u smanjenju rizika od budućih problema sa mentalnim zdravljem kod dece izložene ACE.

„Ranija intervencija je ključna“, dodala je mr Rejčel Kember, doktorka nauka, docent psihijatrije i koautor studije. „Nalazi pružaju bolje razumevanje kako bi možda bilo najbolje intervenisati na osnovu specifičnih potreba pojedinca.

Genetski faktori takođe igraju ulogu, pri čemu neki pojedinci imaju veću genetsku predispoziciju za razvoj poremećaja upotrebe supstanci, raspoloženja ili anksioznosti. Interakcija između genetskog rizika i nedaća u detinjstvu utiče na razvoj poremećaja mentalnog zdravlja, naglašavajući važnost razumevanja različitih puteva i dizajniranja ranih intervencija za promovisanje emocionalne regulacije i veština suočavanja.

„S obzirom na ove rezultate, ključno je dati prioritet naporima da se smanji izloženost dece ranim traumatskim iskustvima“, rekao je koautor studije Kristal Dejvis, doktor nauka, postdoktorski saradnik u medicinskom centru kaplar Majkl Džej Krešenc VA (VAMC). „Ovo bi poboljšalo pristup zaštitnim faktorima, što bi moglo sprečiti potrebu za budućim intervencijama mentalnog zdravlja.“

Pošto postoji više puteva za razvoj stanja mentalnog zdravlja nakon izlaganja nedaćama u detinjstvu, redovni skrining za ACE i ciljane intervencije za poboljšanje emocionalne regulacije i drugih veština suočavanja, mogu pomoći da se smanje štetni uticaji nevolja u detinjstvu.

Prema Kranzleru, veći prioritet treba staviti na smanjenje izloženosti dece ranim traumatskim iskustvima i povećanje njihovog pristupa zaštitnim faktorima. Na primer, sigurni, stabilni i negovani odnosi, pozitivna prijateljstva i vršnjačke mreže, i podržavajuća školsko okruženje koje promoviše učenje i socijalizaciju, mogu pomoći u sprečavanju potrebe za budućim intervencijama mentalnog zdravlja.

Iako je tim izrazio oprez – potrebno je više podataka da bi se zacrtali čvršći naredni koraci zbog novine skupa podataka koji je tim analizirao – to ipak predstavlja prvi korak.

„Nalazi naglašavaju potrebu za naporima za prevenciju ili ranu intervenciju kod osoba koje doživljavaju neželjene događaje u detinjstvu, jer imaju potencijal da spreče ili ograniče razvoj različitih psihijatrijskih poremećaja, uključujući zavisnost od supstanci“, rekao je Kranzler.