Hronični visok krvni pritisak tokom trudnoće udvostručio se između 2008. i 2021. u SAD

Hronični visok krvni pritisak tokom trudnoće udvostručio se između 2008. i 2021. u SAD

Broj osoba u SAD koje su imale hroničnu hipertenziju ili hronični visok krvni pritisak tokom trudnoće se udvostručio između 2008. i 2021. godine, dok je propisivanje i punjenje antihipertenzivnih lekova tokom trudnoće ostalo nisko, ali stabilno na 60%, prema istraživanju objavljenom u časopisu Hipertenzija.

Hronična hipertenzija u trudnoći se definiše kao visok krvni pritisak dijagnostikovan pre trudnoće ili pre 20. nedelje trudnoće. Nedavna istraživanja su pokazala da lečenje blagog ili umerenog visokog krvnog pritiska tokom trudnoće lekovima smanjuje rizik od teške hipertenzije i preeklampsije.

Preeklampsija obično počinje nakon 20 nedelja trudnoće, može izazvati oštećenje jetre ili bubrega i može udvostručiti šanse žene za buduću srčanu insuficijenciju i druge kardiovaskularne komplikacije.

U 2017. godini, kliničke smernice Američkog udruženja za srce i Američkog koledža za kardiologiju revidirali su pragove za dijagnostikovanje visokog krvnog pritiska sa 140/90 mm Hg na 130/80 mm Hg za stadijum 1 i sa 160/110 mm Hg na 140/ 90 mm Hg za hipertenziju 2. faze.

Smernice preporučuju lečenje lekovima za odrasle osobe koje nisu trudne sa stadijumom 2 visokog krvnog pritiska; za visok krvni pritisak stadijuma 1 kod osoba sa dijabetesom tipa 1 ili tipa 2, ili oboljenjem bubrega; i za visok krvni pritisak stadijuma 1 kod osoba sa utvrđenom kardiovaskularnom bolešću ili bez kardiovaskularnih bolesti, ali sa procenjenim rizikom od 10% ili većim od razvoja aterosklerotične kardiovaskularne bolesti.

„Nadali smo se da ćemo videti neki uticaj od smernica iz 2017, koje su smanjile prag krvnog pritiska za lečenje hipertenzije. Iznenadili smo se što nismo pronašli nikakve značajne promene u odnosu na pre i posle smernica“, rekla je vodeća autorka studije Stephanie Leonard, dr. D., epidemiolog i docent za medicinu majke i fetusa i akušerstvo na Medicinskom fakultetu Univerziteta Stanford u Stenfordu, Kalifornija.

„Dok se stopa hipertenzije u trudnoći udvostručila, upotreba lekova za lečenje ostala je stabilna na samo 60%, što verujemo da je verovatno ispod onoga što bi trebalo da bude ako se pacijenti leče u skladu sa kliničkim smernicama.“

Istraživači su analizirali bazu podataka o potraživanjima privatnog zdravstvenog osiguranja za period od 2007. do 2021. godine i otkrili:

„Ova studija naglašava rastući teret hronične hipertenzije i lošeg kardiovaskularnog zdravlja pre trudnoće kao kritične mete za poboljšanje zdravlja majki. Ovi podaci su u skladu sa prethodnim studijama koje naglašavaju sve veću prevalenciju hipertenzije iz podataka iz Nacionalnog sistema vitalne statistike, koji pokriva sve porođaja u SAD“, rekla je Sadiia S. Khan, MD, M.Sc., FAHA, predsednica grupe za pisanje za naučnu izjavu Udruženja za 2023. „Optimizacija kardiovaskularnog zdravlja u trudnoći za poboljšanje ishoda kod trudnica i osoba nakon porođaja i potomstva“.

Khan je profesor kardiovaskularne epidemiologije u Magerštatu i vanredni profesor medicine i preventivne medicine na Medicinskom fakultetu Univerziteta Northvestern Feinberg i preventivni kardiolog na Northvestern Medicine, oboje u Čikagu.

„Pošto se skoro jedna od tri osobe sa hroničnom hipertenzijom može suočiti sa komplikacijama u trudnoći, prevencija i kontrola hipertenzije treba da budu među najvišim prioritetima za poboljšanje zdravlja majki“, dodao je Kan.

Dizajn studije, pozadina i detalji:

Studija je imala nekoliko ograničenja. Prvo, baza podataka je zabeležila samo recepte koji su popunjeni, ne i ako je recept uzet prema uputstvima. Baza podataka takođe nije uključivala merenja krvnog pritiska, pa je status hronične hipertenzije procenjen dijagnostičkim kodovima; to je značilo da istraživači nisu mogli da analiziraju težinu visokog krvnog pritiska ili procene promene krvnog pritiska.

Pored toga, nalazi se možda neće generalizovati na ljude koji imaju Medicaid za zdravstveno osiguranje, ljude bez osiguranja ili ljude koji žive u drugim zemljama sa zdravstvenim sistemima koji se razlikuju od američkih.