Prema istraživanju predstavljenom na 26. Evropskom kongresu endokrinologije, održanom od 11. do 14. maja u Stokholmu, viši nivoi hormona stresa kortizola tokom trećeg tromesečja trudnoće mogu da smanje rezultate kvocijenta inteligencije (IQ) kod dečaka od 7 godina. Iznenađujuće, nivoi kortizola u krvi nisu povezani sa IQ kod devojčica, ali viši nivoi kortizona u urinu su poboljšali njihove rezultate. Nalazi naglašavaju važnu ulogu koju kortizol igra u razvoju fetusa kod dečaka i devojčica nezavisno.
Prenatalna izloženost kortizolu — steroidnom hormonu koji pomaže telu da reaguje na stres — potrebna je za razvoj fetusa i smatra se da utiče na kognitivne funkcije dece kasnije u životu. Tokom trudnoće, nivoi kortizola se povećavaju i trudnice koje nose devojčice generalno luče više kortizola nego one sa dečacima. Međutim, u placenti, enzim 11β-hidroksisteroid-dehidrogenaza tipa 2 (11β-HSD2) reguliše količinu kortizola koja stiže do fetusa pretvaranjem kortizola u njegov neaktivni oblik poznat kao kortizon.
Istraživači iz Univerzitetske bolnice Odense u Danskoj ranije su pokazali da deca između jedne i tri godine imaju naprednije govorne i jezičke veštine kada njihove majke imaju visok nivo kortizola tokom trećeg trimestra.
U ovoj studiji, istraživači su analizirali podatke o nivoima kortizola i kortizona kod 943 trudnice tokom trećeg tromesečja i na IQ testovima njihovih 943 dece starosti 7 godina, iz Odense Child Cohort. Otkrili su da trudnice koje nose dečaka imaju niži nivo kortizola koji cirkuliše u krvi od onih žena koje nose devojčicu. Pored toga, dečaci izloženi višim nivoima kortizola u materici imali su niže rezultate na testovima inteligencije u dobi od 7 godina. Devojčice istih godina su imale bolji rezultat na testovima inteligencije kada su njihove majke imale veći nivo kortizona u urinu.
„Prema našim saznanjima, ovo je prva studija koja istražuje povezanost između nivoa kortizona u urinu tokom trudnoće i IQ rezultata kod dece“, rekla je glavni autor, dr Anja Fenger Drejer. „Dok su druge studije posmatrale samo kortizol koji cirkuliše u krvi tokom trudnoće i koeficijent inteligencije deteta, mi smo prvi koji su pogledali uzorke urina, kao i uzorke krvi i odvojeno istraživali dečake i devojčice.“
Dr Fenger Dreier je dodao: „Naši rezultati pokazuju da devojčice mogu biti zaštićenije aktivnošću placentnog 11β-HSD2, dok dečaci mogu biti ranjiviji na prenatalno izlaganje majčinom fiziološkom kortizolu.
„Iako je naša prethodna studija pokazala da je prenatalna izloženost kortizolu bila pozitivno povezana sa razvojem jezika, u ovoj studiji prenatalna izloženost kortizolu—’direktno’ serumskim kortizolom i ‘indirektno’ kortizonom u urinu – negativno je povezana sa IQ rezultatima“, nastavio je dr. Fenger Dreier .
„Ovo može značiti da bi visoki nivoi prenatalne izloženosti kortizolu mogli imati privremeni efekat na kognitivni razvoj deteta. Takođe treba napomenuti da su rečnik kod mališana prijavili roditelji u našoj prethodnoj studiji, dok je koeficijent inteligencije deteta u ovoj studiji procenjen od strane školovanih psihologa“.
