Empatična deca mogu imati lošije zdravlje suočena sa međuroditeljskim sukobom

Empatična deca mogu imati lošije zdravlje suočena sa međuroditeljskim sukobom

Prema novoj studiji koju su vodili istraživači na Penn State College of Health and Human Development, deca koja navode da su empatičnija češće pokazuju znake lošijeg zdravlja suočena sa više međuroditeljskih sukoba nego deca sa manje empatije.

Studija koju je vodila Hana Šrajer, vanredni profesor biobihejvioralnog zdravlja i član fakulteta u Institutu za istraživanje društvenih nauka, objavljena je u časopisu Mozak, ponašanje i imunitet.

„Za decu ovog uzrasta, od 7 do 9 godina, porodična kuća i roditelji su važni, tako da posmatranje sukoba između roditelja može biti stresno“, rekao je Šrajer. „A sada znamo da deca mogu negativno reagovati na percipirani konflikt sa fiziološke tačke gledišta.“

Istraživači su koristili podatke dobijene iz anketa i uzoraka krvi iz kućnih poseta sa 106 dece između 7 i 9 godina i njihovim roditeljima koji učestvuju u Porodičnoj fondaciji, inicijativi koju vodi koautor Mark Feinberg, profesor istraživanja u istraživanju prevencije Edne Bennett Pierce Centar (PRC), koji procenjuje efikasnost perinatalne intervencije zajedničkog roditeljstva za roditelje prvi put.

Prethodno istraživanje iz te tekuće studije pokazuje da su roditelji koji su pohađali časove Porodičnih fondacija imali pozitivnije porodične odnose i manje sukoba u porodici, kao i između roditelja ili dece.

Ankete su procenjivale i percepciju dece o međuroditeljskom sukobu, uključujući i to da li su se osećala ugroženo i da li su osećala da su krivi kada su se njihovi roditelji svađali.

Deca su takođe samoprocenjivala svoju empatiju, uključujući da li im je žao kada su drugi ljudi tužni i da li im je stalo do osećanja drugih. Roditelji su dali ocene ukupnog zdravlja deteta na skali od odličnog do lošeg.

Istraživači su takođe analizirali nivoe C-reaktivnog proteina (CRP) i interleukina-6 (IL-6) u uzorcima krvi prikupljenim od dece. Povećani nivoi CRP i IL-6 ukazuju na viši nivo hronične upale u telu.

Upala je ključni aspekt imunološkog odgovora tela. Akutna, ili kratkotrajna, upala je važan odgovor na određenu povredu i može pomoći telu da se izleči. Hronična upala nema određeni izvor ili povredu koja ga uzrokuje.

Ova hronična, pozadinska upala, koja nije nužno zabrinjavajuća kratkoročno, povezana je sa dugoročnim negativnim zdravstvenim efektima kada je povišena tokom dužeg vremenskog perioda. Prethodna istraživanja su povezivala hroničnu upalu sa rizikom od kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa i određenih vrsta raka, između ostalog.

Na osnovu ovih samoprijavljenih i bioloških mera, istraživači su utvrdili da su deca koja su izjavila da su empatičnija imala viši nivo CRP-a, što ukazuje na veće nivoe hronične upale i lošije opšte zdravlje koje su roditelji prijavili kada percipiraju više međuroditeljskih sukoba.

Kritično, istraživači su rekli da deca sa više empatije nisu prijavila veći nivo sukoba u kući. Pored toga, deca su izveštavala o redovnim, svakodnevnim sukobima koji nisu dostigli nivo nasilja ili nasilja u porodici.

Šrajer je rekao da je posebno važno imati ove rezultate za mlađu decu, koja su uglavnom bila izostavljena iz prethodnih istraživanja o mogućim fiziološkim posledicama empatije i sukoba. Za ovu starosnu grupu, rezultati takođe imaju implikacije koje se protežu daleko izvan domaćinstva.

„Ovi rezultati pokreću zanimljiva pitanja o okruženju dečjih domova i škola“, rekla je ona. „Empatija je važna, posebno u ovoj životnoj fazi, ali nema smisla da se više podučava o empatiji prema svoj deci. Nekoj deci će možda trebati pomoć da shvate kada je u redu postaviti granice i kako pronaći ravnotežu između svesnosti kako se drugi osećaju, ali ne preuzimajući na sebe svaku sitnicu koja se dogodi.“

Rezultat bi mogao uticati na buduće obrazovne programe, jer naglašava važnost adresiranja individualizovanih potreba, rekao je Schreier.

„Glavna poruka u našem društvu je da je empatija dobra i da je za nas korisno da budemo okruženi ljudima koji su empatičniji“, rekao je Šrajer.

„Ali empatija može da ima pozitivne i negativne uticaje. Ne govorimo mnogo o tome šta to znači za osobu koja je empatičnija i kako je preuzimati tuđe emocije. Naš rad doprinosi rastućoj literaturi koja pokazuje da je više empatičnost može imati štetne posledice po vaše zdravlje.“