Pisanje o uspešnom suočavanju sa teškim situacijama može povećati otpornost, pokazuje studija

Pisanje o uspešnom suočavanju sa teškim situacijama može povećati otpornost, pokazuje studija

Samo 15 minuta nedeljno provedenih u pisanju o tome kako smo se uspešno nosili sa teškim situacijama moglo bi da nam pomogne da budemo otporniji, otkrili su istraživači psihologije sa Univerziteta Mekveri.

Nova studija je pokazala da ljudi koji razmišljaju o vremenima kada su se uspešno nosili sa teškim situacijama mogu da se osećaju bolje pripremljenim za buduće stresore. Istraživanje se fokusiralo na radnike crkvene službe, uključujući sveštenike, kapelane i druge pastoralne pomoćne radnike, koji su izloženi visokim nivoima stresa i emocionalnog opterećenja.

U okviru petonedeljne studije, 254 radnika ministarstva pisalo je po 15 minuta nedeljno o teškoj situaciji iz prethodne nedelje. Grupa koja je razmišljala o incidentu sa kojim su se uspešno nosili pokazala je najveći napredak u izgradnji otpornosti, u poređenju sa onima koji su pisali o neuspešnim situacijama ili samo opisivali stresne događaje.

Rezultati studije, objavljeni u časopisu Stress & Health, pokazuju da je samorefleksivno pisanje efikasnije za izgradnju percipirane otpornosti nego samo deskriptivno pisanje. Ovi nalazi sugerišu da refleksija o uspešnom suočavanju sa stresom može dugoročno povećati otpornost, čak i šest meseci nakon završetka studije.

Vanredni profesor Monik Krejn, koja već 12 godina istražuje otpornost i ponašanje pri suočavanju, naglašava važnost razvijanja osećaja samoefikasnosti, odnosno vere da možete da se nosite sa teškim situacijama. Studija je pokazala da razmišljanje o uspešnom suočavanju pomaže u izgradnji ovog osećaja, što je ključno za otpornost.

Istraživači planiraju da koriste ove nalaze za razvoj novog programa obuke otpornosti koji će uključivati samorefleksiju, nadajući se da će biti šire dostupan kasnije ove godine. Vođenje dnevnika može pomoći ljudima da identifikuju obrasce i razviju strategije suočavanja koje će im koristiti u budućnosti.

Za one koji žele da uključe elemente refleksije u svoju praksu vođenja dnevnika, vanredni profesor Krejn preporučuje postavljanje sledećih pitanja:

  • Šta se dogodilo?
  • Kako sam reagovao/la i pokušao/la da se nosim sa situacijom?
  • Koji su moji ciljevi u ovoj situaciji?
  • Da li me ono što radim približava mojim ciljevima?
  • Šta bih ponovo uradio/la da se nosim sa sličnom situacijom?
  • Šta još mogu da pokušam sledeći put?
  • Kome mogu da se obratim za savet?

Ova pitanja mogu pomoći u razvoju otpornosti i efikasnih strategija suočavanja sa svakodnevnim stresorima.