Dilatacija zenica se smanjuje sa godinama: loši uslovi osvetljenja mogu smanjiti kvalitet života, otkriva studija

Dilatacija zenica se smanjuje sa godinama: loši uslovi osvetljenja mogu smanjiti kvalitet života, otkriva studija

Naš vid opada sa godinama, a loše osvetljenje ili jaki kontrasti između svetla i tame mogu da ograniče sposobnost starijih ljudi da reaguju u svakodnevnom životu, što rezultira negativnim uticajem na ritam spavanja i buđenja.

Kao što potvrđuju neuronaučnici sa Instituta Maks Plank za biološku kibernetiku u Tibingenu i Univerziteta u Bazelu, to je takođe posledica smanjene sposobnosti očne zenice da se dovoljno širi. Njihovi rezultati objavljeni su u časopisu Royal Society Open Science.

Kada vozite uveče, vozila koja dolaze iz suprotnog smera mogu da vas zaslepe i oslabe vam vid. Ponekad toliko loše da možete razaznati samo ivice puta, sređinu puta ili ljude. Iako ovakve situacije ne pogađaju isključivo starije ljude, čini se da njihove zenice reaguju manje agilno na dinamički promenljive svetlosne stimuluse u poređenju sa mlađim ljudima.

Da bi testirali svoju pretpostavku, naučnici su opremili žene i muškarce starosti između 18 i 87 godina kompaktnim i mobilnim mernim uređajem u terenskom eksperimentu u situacijama prirodnog osvetljenja – a takođe su ih ispitali u laboratorijskom eksperimentu pod kontrolisanim svetlosnim uslovima.

„Mnogi nalazi o učeniku dolaze iz čistih laboratorijskih testova. Važno nam je da rezultati budu uporedivi i direktno prenosivi na svakodnevni život. Zato smo studiju osmislili tako da bude što bliži svakodnevnom životu“, objašnjava Rafael Lazar, Dr. student Centra za hronobiologiju Univerziteta u Bazelu, Švajcarska.

Uzgred, ova studija je jedinstvena po svojoj formi jer još uvek nije bilo tehnički izvodljivo izvršiti merenja u realnim uslovima sa veoma kompaktnim i mobilnim rešenjem.

Učesnici su bili izloženi raznim svakodnevnim situacijama u tipičnim uslovima osvetljenja tokom dana: u zatvorenom prostoru sa veštačkim i prirodnim svetlom, na radu na računaru sa LED ekranom i na otvorenom u šetnji pod prirodnim svetlom.

U laboratoriji, svi ispitanici su zatim takođe bili izloženi veštačkoj svetlosti različitih talasnih dužina (crvena, zelena, plava i bela) i mereno im je širenje zenica radi uporedivosti i kontrole sa drugim studijama.

„Naši rezultati potvrđuju hipotezu da se sposobnost zenice prilagođavanja različitim svetlosnim situacijama smanjuje kako starimo. Na osnovu našeg širokog uzorka, možemo utvrditi da širina zenice opada za oko 0,4 milimetra po deceniji. Mladi ljudi vide slabo osvetljena noćna okruženja bolje od starijih ljudi zbog veće agilnosti njihovih učenika“, objašnjava vođa projekta Manuel Spitchan, koji je vođa istraživačke grupe na Maks Plank institutu za biološku kibernetiku i profesor na Tehničkom univerzitetu u Minhenu, Fakultetu medicine i zdravlja.

Kada svetlost uđe u oko, zenica funkcioniše poput otvora kamere i mrežnjače kao senzor osetljiv na svetlost: pri jakom svetlu, zenica se zatvara do prečnika do dva milimetra, omogućavajući manje svetlosti da dopre do osetljivog na stimulans. svetlosni receptori mrežnjače unutar oka. Pri slabom svetlu, otvara se do osam milimetara, tako da više svetlosti može da dopre do ćelija mrežnjače osetljivih na svetlost i boju.

Ako upad svetlosti postane previsok, vizuelna percepcija bi odgovarala prekomernoj ekspoziciji; ako nema dovoljno svetla, to bi dovelo do nedovoljne ekspozicije.

„U kući ili na poslu, smanjenje vidne oštrine može da igra ulogu na štetu opšteg kvaliteta života i rada zbog smanjenog širenja zenica. Ako oko mora brzo da se prilagodi promenljivim nivoima osvetljenosti, previše kontrastnog osvetljenja u Spoljni prostor u kući noću ili na stepeništu može dovesti do opasnosti da se spotakne okruženja sa većim rizikom od povreda“, preporučuje Manuel Spitschan.

Osvetljenje mrežnjače je takođe važno za naš unutrašnji sat, jer je konstantno sinhronizovan sa okolinom kroz smenjivanje svetlosti i tame. Sadašnja studija je pokazala da stariji ljudi imaju mnogo manje svetla na raspolaganju za njihov cirkadijalni sat.

Ovo utiče na fizičko blagostanje, posebno na zdrav san. „Znamo da stariji ljudi imaju veću osetljivost na poremećaje ciklusa spavanja i buđenja. Naša studija pokazuje da dozu svetlosti koja nam je potrebna da bismo podržali naše zdravlje i dobrobit možda treba da se prilagodi kako starimo, iako postoji takođe dokaz da se naš mozak takođe prilagođava.

Takođe je zanimljivo primetiti da boja očiju, pol ili konzumacija kofeina nemaju uticaja na oštrinu vida u vezi sa proširenjem zenica kako ljudi stare.