Istraživači sa Medicinskog koledža Bejlor otkrili su retku i složenu genetsku promenu kod deteta sa Lenoks-Gasto sindromom, oblikom razvojne epileptične encefalopatije. Njihova studija, objavljena u Američkom časopisu medicinske genetike, predstavlja prvi zabeleženi slučaj mikrodelecijskog sindroma 5K14.3 uzrokovanog preuređenjem hromozoma 3 i 5, poznatim kao hromotripsis.
Iako otprilike polovina dece sa teškim oblicima epilepsije nema preciznu genetsku dijagnozu, istraživači su primenom naprednih metoda genomske analize uspeli da identifikuju specifičnu mutaciju kod ovog pacijenta. Dr Hsiao-Tuan Čao, docent neurologije i molekularne genetike na Medicinskom koledžu Bejlor, istakao je da je tim analizirao kompleksno preuređenje hromozoma, što je dovelo do mikrodelecije u regiji 5K14.3.
„Oko 50% dece sa teškim oblicima epilepsije nema preciznu dijagnozu. Želeli smo da promenimo ovu situaciju“, rekao je dr Čao. „Poslednjih pet godina naša laboratorija je sarađivala sa genetičarima i neurolozima kako bismo poboljšali sposobnost otkrivanja novih genetskih uzroka epilepsije kod dece.“
Standardni genomski testovi nisu pružili jasnu dijagnozu pacijentu, ali su sekvenciranje celog genoma i fluorescentno obeležene DNK analize omogućile naučnicima da otkriju složeno preoblikovanje hromozoma, što je dovelo do nastanka sindroma 5K14.3 mikrodelecije.
Hromotripsis (grč. thripsis – „uništenje u male delove“) predstavlja retku pojavu u kojoj dolazi do istovremenog pucanja hromozoma na više mesta, nakon čega se ti fragmenti nasumično sastavljaju u drugačijem rasporedu. Ova pojava se najčešće povezuje sa razvojem karcinoma, ali sve više studija pokazuje da može igrati ključnu ulogu u neurološkim poremećajima.
Kod ovog pacijenta, hromozomi 3 i 5 pretrpeli su višestruka preuređenja, što je rezultiralo delecijom regiona 5K14.3, u kojem se nalazi gen MEF2C-AS1. Iako ova mutacija nije direktno uticala na gen MEF2C, koji igra ključnu ulogu u razvoju mozga i epilepsiji, istraživači su otkrili da je poremećena funkcija njegovog regulatornog gena MEF2C-AS1, što je dovelo do smanjenja ekspresije MEF2C i izazvalo neurološke probleme.
„Ova mutacija pruža dodatne dokaze da poremećaj u MEF2C-AS1 može izazvati neurološke simptome slične onima koji nastaju kada je direktno pogođen gen MEF2C“, objašnjava dr Čao.
Ovo istraživanje naglašava značaj precizne dijagnostike kod pacijenata sa teškim oblicima epilepsije i razvojnim poremećajima. Identifikacija hromotripsa u neurološkim bolestima može omogućiti lekarima da prilagode tretmane i pruže pacijentima bolje prognoze.
Pored toga, otkriće da hromotripsis može igrati ulogu u neurološkim poremećajima otvara nova istraživačka pitanja – da li pacijenti sa ovim sindromom imaju povećan rizik od razvoja karcinoma, s obzirom na to da je hromotripsis već povezan sa određenim vrstama tumora.
„Ova studija je tek početak. Moramo bolje razumeti kako hromotripsis doprinosi razvojnim poremećajima i koje su dugoročne posledice za pacijente“, zaključio je dr Čao.
