Da li treba da odbacimo BMI i umesto toga koristimo ‘indeks zaobljenosti tela’?

Da li treba da odbacimo BMI i umesto toga koristimo ‘indeks zaobljenosti tela’?

Indeks telesne mase (poznatiji kao BMI) se dugo koristi za dobijanje brze i jednostavne slike nivoa telesne masti kod osobe. Da biste izračunali nečiji BMI, delite njihovu težinu u kilogramima sa visinom u metrima puta sa sobom. Dobijeni broj se koristi za određivanje zdravstvenog rizika osobe.

Iako postoje daleko bolji načini za dobijanje tačne mere nivoa telesne masti kod osobe — kao što je korišćenje dualne energije rendgenske apsorpciometrije (Deka) ili magnetne rezonancije (MRI) — oni su veoma intenzivni. Ovo može objasniti zašto je BMI ostao metod za merenje zdravlja otkako je prvi put počeo da se koristi u drugoj polovini 20. veka.

Ali mnogi zdravstveni stručnjaci veruju da BMI ima značajna ograničenja, posebno za decu i mlade ljude (čiji se nivoi telesne masti menjaju kako rastu), sportske ljude (koji imaju visok nivo mišićne mase) i ljude iz etničkih manjinskih grupa (koji mogu razviti zdravstvene probleme na nižim nivoima telesne masti).

BMI nikada nije kreiran za upotrebu u zdravstvu i razvijen je koristeći podatke evropskih ljudi u 19. veku. Iako su predloženi BMI prilagođen detetu i etničkoj pripadnosti i alternativni odnos visine i težine, nijedan nije napravio dovoljan napredak da poboljša reputaciju BMI.

Predloženo je i nekoliko alternativa BMI—kao što je korišćenje odnosa struka i kukova (obim struka podeljen sa obimom kukova) ili indeks telesne zapremine (koji koristi 3D skenere tela za procenu ukupne distribucije telesne masti).

Ali nedavna studija sugeriše da bi umesto BMI trebalo da koristimo nešto što se zove indeks zaobljenosti tela (BRI) da bismo dobili precizniju sliku nivoa telesne masti u telu i predvideli zdravstveni rizik.

BRI su razvili američki istraživači 2013. godine kao odgovor na kritike BMI. Umesto da gleda visinu i težinu, BRI matematički kvantifikuje nivoe telesne masti gledajući visinu i obim struka. Ovo daje vrednost koja se obično kreće od jedan do 20. To su najniže i najviše vrednosti koje ukazuju na najveći zdravstveni rizik.

Brojne studije su pokazale da BRI može biti bolji od BMI u predviđanju zdravstvenih rizika povezanih sa različitim nivoima telesne masti. Ovo uključuje predviđanje rizika od bolesti povezanih sa težinom, kao što su kardiovaskularne bolesti, dijabetes, bolest bubrega i rak, kao i smrt od bilo kog uzroka.

Ova najnovija studija, koja je proučavala 32.995 odraslih Amerikanaca između 1999. i 2018. godine, otkrila je povezanost između BRI i smrti iz bilo kog uzroka. Konkretno, takođe su otkrili da ljudi sa najnižim i najvišim BRI rezultatima imaju najveće zdravstvene rizike.

Takođe su otkrili da je BRI bolji od BMI u preciznom otkrivanju ovog rizika. To je zato što BRI uzima u obzir salo oko stomaka, što je povezano sa većim rizikom od zdravstvenih problema. Ovo se razlikuje od BMI, koji uzima u obzir samo ukupnu težinu.

S obzirom da BRI zahteva samo mernu traku i matematičku jednačinu, to znači da je jednostavan za korišćenje i dostupan kao BMI. Ali pod pretpostavkom da se BRI ručno meri, on ostaje podložan ljudskoj grešci kao i BMI.

Jedna studija je čak otkrila da je osam od deset obučenih zdravstvenih radnika pokazalo tako visok nivo ljudske greške prilikom ručnog merenja stomaka da nisu primetili povećanje od 3 cm drugi put kada su izvršili merenje. Ova granica greške će verovatno biti još veća kod ljudi koji sami mere merenja kod kuće.

Kao nova metrika, BRI takođe još uvek nema onu vrstu opsežnih podataka koji podržavaju njegovu upotrebu kao što postoji za BMI. Zbog toga je teže saznati koliko je efikasan i pouzdan u poređenju sa ovim poznatijim metodama.

Kao i BMI, BRI je kompozitna mera — što znači da kombinuje više veoma povezanih mera u jedan indeks. Zbog toga je veoma teško otkriti uticaj koji različiti nivoi telesne masti mogu imati na zdravlje—i može dovesti do pogrešnih tumačenja rezultata.

Iako BRI može poboljšati neke od nedostataka BMI, nije imun na pogrešnu klasifikaciju. Na primer, ljudi sa visokom mišićnom masom i dalje bi se mogli suočiti sa netačnostima u procenama zdravstvenog rizika ako njihova distribucija telesne masti nije u skladu sa „tipičnim“ obrascima oko stomaka. Istraživanja takođe sugerišu da tačnost BRI u predviđanju zdravstvenih rizika može varirati u zavisnosti od etničke pripadnosti, starosti i pola osobe.

BRI svakako predstavlja napredak u potrazi za preciznijom alternativom BMI tako što se više fokusira na oblik tela i distribuciju masti, a ne samo na veličinu tela. Ali i dalje ima svoja ograničenja. Iako nam ova najnovija studija daje više podataka o tačnosti BRI, potrebno je još istraživanja pre nego što budemo sigurni da je bolji od BMI i da bi ga trebalo zameniti.

Možda je još bolji način da se dobije slika o zdravlju osobe korišćenje 3D snimanja površine tela. Ovo stvara digitalnu 3D sliku ljudskog tela koja omogućava zdravstvenim radnicima da istraže sve potencijalne postojeće telesne mere, uključujući i BRI i BMI, kao i omogućava nam da istražimo nove digitalne alternative.

Ali bez obzira na to koju telesnu meru vi ili lekar možete koristiti za procenu vašeg zdravlja, važno je zapamtiti da je svaka osoba jedinstvena, a naša tela imaju – i trebalo bi – uvek da budu u širokom spektru oblika i veličina.